Bolesti temporomandibularnog zgloba

temporomandibularni zglob

temporomandibularni zglob

Temporomandibularni zglob povezuje donju čeljust s kostima lubanje i jedini je pomični zglob glave. To je jedan od najsloženijih zglobova u ljudskom tijelu, a sastoji se od glavice donje čeljusti (mandibule) i udubine na temporalnoj kosti; između ove dvije zglobne strukture umetnut je zglobni disk koji služi kao amortizer koji raspoređuje opterećenje i doprinosi boljem međusobnom prilijeganju zglobnih tijela. Pokreti u zglobu odvijaju se rotacijom glavice mandibule, klizanjem glavice po zglobnom disku i klizanjem diska po površini zglobne udubine na temporalnoj kosti. Sve složene kretnje koje donja čeljust izvodi rezultat su različitih iznosa rotacija i klizanja između ove tri zglobne strukture.

žvačni mišići i temporomandibularni zglob

žvačni mišići i temporomandibularni zglob

Pokretima zgloba upravljaju žvačni mišići, a granice kretnji određuju ligamenti. Složeni sustav ligamenata osigurava da se pokreti zgloba odvijaju unutar zadanih granica, čime se sprečava oštećenje zglobnih struktura. Oba temporomandibularna zgloba djeluju kao cjelina – pri svim pokretima donje čeljusti istovremeno se pokreće lijevi i desni zglob. U fiziološkim uvjetima svi dijelovi zgloba djeluju skladno i omogućuju nesmetano pokretanje donje čeljusti te stvaranje sila potrebnih za učinkovito žvakanje. Kao što je slučaj kod svih sustava složenih od velikog broja elemenata, poremećaj u građi ili funkciji samo jednog zglobnog elementa može dovesti do niza poremećaja u funkciji cijelog zgloba. Takva odstupanja od normalnog funkcioniranja općenito se nazivaju temporomandibularni poremećaji, a raznolikog su i nedovoljno utvrđenog porijekla.

Simptomi temporomandibularnog poremećaja raznovrsni su, a često je vodeći simptom bol u zglobu koja se javlja prilikom otvaranja ili zatvaranja usta. Bol je često praćena pojavom zvukova (pucketanja, škljocanja) prilikom pokretanja čeljusti te ograničenom pokretljivošću zgloba. Zvukovi u zglobu (primjerice, pucketanje prilikom žvakanja) mogu se javiti i kod zdravog zgloba te zbog toga nisu siguran pokazatelj patoloških promjena u zglobu. Tek kad su udruženi s boli i/ili ograničenim otvaranjem usta, zvukovi ukazuju na postojanje temporomandibularnog poremećaja. Tri ključna simptoma – bol, zvukovi i otežano otvaranje usta često se pojavljuju zajedno, a moguća su povremena smirivanja i ponovna pojavljivanja pojedinog simptoma. Bol je često nejasno lokalizirana, a može se osjećati na širem području lica. Osim za vrijeme funkcije (otvaranja i zatvaranja usta), može se javiti i u mirovanju. Zbog ovih karakteristika boli, često je teško razlučiti potječe li ona iz zgloba ili nekog drugog žarišta u području čeljusti i lica. Stoga je za postavljanje dijagnoze temporomandibularnog poremećaja potrebno provesti detaljna klinička i radiološka ispitivanja, kako bi se sa sigurnošću potvrdilo da se doista radi o patološkoj promjeni u zglobu. Nerijetko se događa da je temporomandibularni poremećaj prisutan, ali da ne pokazuje jasne radiološke i kliničke simptome. Tada je potrebno uzeti u obzir i druge moguće uzroke boli u području lica i isključivanjem potencijalnih uzroka doći do konačne dijagnoze. Ova dijagnostika je zahtjevna i dugotrajna pa je često potreban  veći broj pretraga kako bi se određena bolest potvrdila ili isključila.

Uzroci temporomandibularnih poremećaja brojni su i raznoliki – to mogu biti anatomske varijacije zglobnih površina koje im onemogućavaju da skladno i bez oštećenja ostalih struktura klize jedna po drugoj, slabost i manjkavost zaštitnih mehanizama koji dozvoljavaju djelovanje štetnih pokreta i sila, preveliko opterećenje zgloba uslijed različitih nesvrsishodnih kretnji (tzv. parafunkcija) ili poremećaja okluzije te oštećenje nekog zglobnog dijela zbog lokalne ili sustavne bolesti. Pri pojavi simptoma temporomandibularnog poremećaja prilično je teško izolirati konkretan uzrok jer se najčešće radi o kombinaciji nekoliko čimbenika koji djeluju zajedno i istovremeno, ometajući normalnu funkciju zgloba. Primjerice, ponekad anatomska konfiguracija predisponira zglob za nastanak poremećaja ako joj je pridružena neka parafunkcija. Ukoliko se parafunkcija javi kod pacijenta čiji je zglob podložan oštećenju zbog svojih anatomskih karakteristika, razvit će se temporomandibularni poremećaj. S druge strane, izolirana parafunkcija ili pak izolirana anatomska slabost zgloba neće dovesti do poremećaja. Moguće su i razne druge kombinacije čimbenika koji dovode do promjena u zglobu, a njihova su međudjelovanja i posljedice složene i teško je razlučiti u kojoj mjeri pojedini čimbenik doprinosi disfunkciji zgloba i pojavi simptoma. Upravo je zbog višestrukih i složenih odnosa među uzročnim čimbenicima teško identificirati i liječiti pojedini uzrok temporomandibularnog poremećaja. Uz navedene lokalne uzroke, bolesti temporomandibularnog zgloba mogu se javiti u sklopu nekih sustavnih bolesti, primjerice nekih oblika artritisa ili autoimunih bolesti.

Liječenje temporomandibularnih poremećaja može biti etiološko i simptomatsko. Etiološko liječenje se temelji na uklanjanju uzroka koji je doveo do poremećaja. Takvo liječenje je moguće u slučajevima kada je uzrok poremećaja jasno prepoznatljiv i izlječiv; ako je poremećaj uzrokovan trajnim oštećenjima zgloba, učinkovito  etiološko liječenje nije moguće. Primjerice, nepravilan prijenos žvačnih sila moguće je tretirati primjenom različitih tipova udlaga, dok anatomske i morfološke promjene zgloba nije moguće etiološki tretirati. U takvim slučajevima poduzima se simptomatsko liječenje – tretman koji je usmjeren smanjenju intenziteta simptoma. Uklanjanjem pojedinih simptoma može se poboljšati funkcija zgloba i pacijentu olakšati svakodnevno funkcioniranje.

Uzročni čimbenici i posljedične patološke promjene u zglobu često su skriveni i vrlo ih je teško identificirati. Čak i kada su identificirani, neki od njih se ne mogu učinkovito liječiti. Stoga se često događa da terapija temporomandibularnih poremećaja dovede tek do blagog poboljšanja simptoma, a potpuno izlječenje izostaje. Potpuno i trajno izlječenje je moguće postići, ali zbog složenosti problema to često nije slučaj. Liječenje je dugotrajno, a za uspjeh je potrebno strpljenje, razumijevanje i suradnja pacijenta.

VN:F [1.9.20_1166]
Rating: 4.5/5 (8 votes cast)

Bolesti temporomandibularnog zgloba, 4.5 out of 5 based on 8 ratings

Kategorija : Poremečaji Zvačnog Sustava Pojmovi: , ,

Vezane Vijesti

Podijeli!

© 2011-2012 Moj Stomatolog.