Direktne restauracije – „zubne plombe“

Direktne restauracije (ispuni) mogu se izraditi od različitih materijala. Danas se najčešće koriste tri vrste materijala: dentalni amalgami, kompozitni materijali i staklenoionomerni cementi.

Dentalni amalgam je najstariji materijal koji se još uvijek koristi za ispune. Zbog svoje srebrno-sive boje djeluje neestetski pa se danas više ne koristi za ispune u vidljivim predjelima zubnog luka. Uglavnom se primjenjuje za ispune stražnjih zubi gdje ne ugrožava estetiku, a povoljno svojstvo mu je i velika otpornost na jake žvačne sile koje nastaju na stražnjim zubima. Amalgam u svojem sastavu sadrži živu koja je potencijalno otrovna, međutim brojna istraživanja nisu uspjela definitivno potvrditi niti osporiti njegovu toksičnost. Čak su postojale, a i danas postoje, inicijative da se primjena amalgama zakonski zabrani zbog moguće opasnosti za pacijenta i doktora te onečišćenja okoliša. Ipak, unatoč ovim nedostacima, amalgam ima i nekoliko vrlo dobrih svojstava zbog kojih se u primjeni zadržao sve do danas. Prije svega, amalgam je daleko najjeftiniji od svih restaurativnih materijala, a izrada amalgamskog ispuna je znatno brža i jednostavnija od ispuna izrađenih od drugih materijala. Suvremeni amalgami se po svojstvima i potencijalnim opasnostima bitno razlikuju od starijih generacija. Kvalitetan ispun od suvremenih dentalnih amalgama ima izrazito dugi vijek trajanja te odličnu otpornost na žvačna opterećenja. Stoga je amalgam u određenim situacijama još uvijek materijal izbora, iako se sve više napušta zbog estetskih zahtjeva.

Primjer detalnog amalgama
dentalni amalgam dentalni amalgam dentalni amalgam

Kompozitni materijal se odlikuje visokom estetikom i omogućuje izradu ispuna koji u potpunosti odgovara boji i prozirnosti svih dijelova zubne krune. Zbog estetskih je svojstava iz primjene istisnuo amalgam za ispune prednjih zubi, a sve se više koristi i kod stražnjih zubi. Kompozitni materijali omogućuju restauraciju zuba uz puno manje uklanjanje zdravog zubnog tkiva. Dok je za izradu amalgamskog ispuna potrebno dodatno odstraniti i velik dio zdravog tkiva, pri izradi kompozitnog ispuna uklanjaju se samo bolesna, tj. karijesom oštećena tkiva. Zato je izrada kompozitnog ispuna puno poštednija za zub – manje je „brušenja“, a i sam ispun je manjih dimenzija. Unatoč besprijekornoj estetici, ovaj materijal ima i određene nedostatke. Tehnički je zahtjevan – izrada ispuna provodi se u više faza i traje bitno duže nego izrada amalgamskog ispuna. Nadalje, za izradu kvalitetnog i dugovječnog kompozitnog ispuna zubna površina treba biti potpuno suha i prikladno pripremljena, što je ponekad teško postići. Kompozitni materijal je bitno skuplji od amalgama, a vijek trajanja ispuna je nepredvidiv. Naime, nakon određenog vremena (najčešće nakon nekoliko godina) između kompozitnog ispuna i površine zuba slabi veza i nastaje mikropukotina. U mikropukotinu ulazi slina i sastojci hrane pa rub ispuna postaje žućkasto-smeđe obojen, što narušava estetiku. Uz to, u slučaju nedostatne oralne higijene u mikropukotinu se nasele bakterije pa uz rub ispuna može ponovno nastati karijes. Kod suvremenih i kvalitetnih kompozitnih materijala problem mikropukotine je slabije izražen, ali je još uvijek prisutan. Iako se radi o naizgled idealnim materijalima, kompozitni materijali još uvijek imaju određene nedostatke zbog kojih u određenim situacijama bolje izabrati drugi materijal.

prije popravljanja

prije

poslije

poslije

prednji zubi

poslije

Staklenoionomerni cement je materijal koji se koristi za različite svrhe – za pričvršćivanje krunica, mostova, indirektnih ispuna, za samostalne ispune ili za ispune izrađene tzv. sendvič tehnikom. Kada se koristi za ispune, ovaj materijal ima nešto slabija estetska svojstva  od kompozitnog, ali veliku prednost predstavlja puno bolje svezivanje na zubna tkiva, posebice na dentin. Kod ispuna izrađenih od staklenoionomernog cementa mikropukotina se skoro uopće ne javlja, a veza sa zubnim tkivom s vremenom postaje sve jača (kod kompozita s vremenom slabi). Zato se kod većih defekata zubnog tkiva ispun izrađuje tzv. sendvič tehnikom u kojoj se kombinira primjena kompozitnog materijala i staklenoionomernog cementa. Tom tehnikom se koriste dobra svojstva oba materijala i velikim dijelom neutraliziraju njihovi nedostaci. Dno defekta u ispunjava se staklenoionomernim cementom koji ostvaruje dobru vezu sa zubom, a površinski sloj ispuna se izrađuje od kompozitnog materijala koji osigurava dobru estetiku. Ispun se može i u potpunosti izraditi od staklenoionomernog cementa, ali on ima ograničen vijek trajanja jer se površina takvog ispuna tijekom vremena žvakanjem troši (abradira).

Svi restaurativni materijali imaju svoje prednosti i nedostatke, a na doktoru dentalne medicine je da odabirom materijala za svaku pojedinačnu situaciju i njegovom ispravnom primjenom izradi ispun koji će zadovoljiti estetske i funkcijske zahtjeve, a da pritom ima što duži vijek trajanja.

VN:F [1.9.20_1166]
Rating: 5.0/5 (1 vote cast)

Direktne restauracije – „zubne plombe“, 5.0 out of 5 based on 1 rating

Kategorija : Dentalna Patologija

Vezane Vijesti

Podijeli!