Ekstrakcija (vađenje) zuba

Ekstrakcija je postupak kojim se zub ili njegovi ostaci uklanjaju iz koštane čašice (alveole). U pravilu se poduzima tek kada ni jedna druga metoda liječenja zuba nije dala zadovoljavajuće rezultate ili je zub toliko oštećen da se nikakvom drugom terapijom ne može spasiti.

U prošlosti su se vađenja poduzimala znatno češće nego danas, zbog toga što su druge metode liječenja i „spašavanja“ zuba bile nedovoljno razvijene i znatno manje uspješne od današnjih. Suvremene metode endodontskog liječenja, parodontološke terapije te restaurativne i protetske opskrbe znatno su ograničile indikacije za vađenje zuba. Međutim, većina naprednih metoda ima relativno visoku cijenu, zbog koje su pacijentima ponekad nedostupne i neprihvatljive. U tom slučaju vađenje zuba je najjeftinije i najjednostavnije rješenje, za razliku od dugotrajnih i skupih tehnika spašavanja i rekonstrukcije. Ipak, uvijek se isplati pokušati liječenje i spašavanje (ako je financijski moguće), a ekstrakciji pristupiti tek u slučaju neuspješnog liječenja. Dakle, vađenje zuba je u suvremenoj dentalnoj medicini zadnja mjera koja se poduzima kad se zub ni na koji drugi način ne može izliječiti.

KOJE ZUBE TREBA IZVADITI?

Vade se zubi koje nije moguće izliječiti drugim terapijskim metodama:

  •  Zubi s vrlo oštećenim parodontom– jako klimavi zubi s velikim gubitkom potpornih tkiva nisu funkcionalni jer ne mogu podnijeti žvačna opterećenja. Ovi zubi mogu ponekad uz relativno zdravu i neoštećenu krunu imati opsežna
    ekstrakcija iz ortodontskih razloga - izvađena su oba gornja druga pretkutnjaka

    ekstrakcija iz ortodontskih razloga – izvađena su oba gornja druga pretkutnjaka

    oštećenja parodonta i biti jako pomični. Takvi zubi „samo što ne ispadnu“, a mogu doista ispasti ugrizom u tvrđu ili ljepljivu hranu. Imaju beznadnu prognozu i ne mogu se spasiti, stoga ih je prije bilo kakve opsežnije rekonstrukcije (izrade fiksnog ili mobilnog protetskog nadomjeska) potrebno izvaditi.

  • Zubi s opsežnim oštećenjima krune. Iako se i potpuno uništena kruna može uspješno nadomjestiti nadogradnjom i fiksnim nadomjeskom, frakture krune koje sežu duboko ispod gingive nepovoljne su za rekonstrukciju. Stoga je preostali dio zuba neupotrjebljiv za izradu nadomjestka i potrebno ga je izvaditi.
  • Zaostali korjenovi – to su korjenovi zubi koji zaostaju nakon što je dugotrajni neliječeni karijes doveo do uništenja cijele zubne krune. Kruna praktički ne postoji, a ostaju samo pojedini korjenovi zuba koji mogu biti vidljivi ili pak mogu biti djelomično prekriveni zubnim mesom. Iako najčešće ne pokazuju simptome i ne uzrokuju smetnje, zaostali korjenovi su uvijek kontaminirani bakterijama i mogu biti uzrok infekcije. Budući da ih nije moguće opskrbiti restauracijom ili protetskim nadomjeskom, jedini zahvat koji preostaje je njihovo vađenje.
  • Zubi s nesigurnom prognozom. Prije izrade protetskog nadomjestka procjenjuje se stanje i prognoza zubi nosača. Nesigurnu prognozu imaju zubi koji trenutno nisu ugroženi, ali bi dugoročno (tijekom nekoliko godina) mogli uzrokovati probleme i dovesti u pitanje opstanak čitavog nadomjeska kad bi bili uključeni kao njegovi nosači. Takve zube moguće je uključiti kao nosače nadomjeska, ali uz određen rizik od potrebe naknadne terapije. Alternativa je vađenje zubi s nesigurnom prognozom i zadržavanje samo onih zubi za koje se smatra da su u stanju dugoročno obavljati funkciju nosača nadomjeska.
  • Zubi s vertikalnom frakturom korijena. Ovo oštećenje korijena nuspojava je endodontskog liječenja, a najčešće se javlja kod zubi s nepovoljnim oblikom korijenskih kanala. Zub s vertikalnom frakturom korijena nije moguće izliječiti i potrebno ga je izvaditi.

U određenim slučajevima ekstrakcija je indicirana i za zdrave zube:

  • Vađenje zuba iz ortodontskih razloga. Ponekad je zbog zbijenosti i nedostatka prostora potrebno izvaditi određene zube kako bi se za preostale stvorilo dovoljno prostora. U tu svrhu najčešće se žrtvuju prvi pretkutnjaci. Njihovim vađenjem osigurava se prostor koji će tijekom ortodontske terapije omogućiti skladan smještaj preostalih zubi u zubni luk. Pretkutnjaci se u pravilu vade obostrano kako bi se omogućio simetrični dobitak prostora za buduće pomicanje zubi.
  • Vađenje zuba kod otežanog nicanja umnjaka. Otežano nicanje je stanje u kojem je zub djelomično nikao, a daljnje nicanje mu onemogućuje nepovoljan položaj prema ostalim anatomskim strukturama. Kako je umnjak
    shematski prikaz impaktiranog umnjaka nicanje umnjaka onemogućava njegov položaj u čeljusnoj kosti i odnos prema drugom molaru

    shematski prikaz impaktiranog umnjaka nicanje umnjaka onemogućava njegov položaj u čeljusnoj kosti i odnos prema drugom molaru

    zub koji niče nakon svih ostalih zubi, često ne preostaje dovoljno mjesta za njegovo potpuno nicanje. Uz to, umnjak u nicanju može biti nagnut prema drugom kutnjaku, koji mu zaprječuje put nicanja. U svakom slučaju, postoji neka zapreka koja onemogućuje umnjaku da potpuno nikne i pravilno se smjesti u zubni niz. Nepotpuno niknuti umnjak sam po sebi ne predstavlja problem, međutim, oko njegove se krune često javljaju ponavljajuće upale nazvane perikoronitis. Radi se o upalama mekih tkiva koje nastaju zbog utiskivanja hrane i razmnožavanja bakterija oko krune djelomično izniklog zuba. Perikoronitis je praćen jakim bolovima i gnojenjem, a može uzrokovati i otežano otvaranje usta. Liječenje se sastoji od čišćenja i ispiranja prostora između krune i zubnog mesa, ali ova upala je sklona skorom ponovnom javljanju. U slučaju da se perikoronitis učestalo javlja, jedina terapija s trajnim rezultatima je vađenje djelomično izniklog umnjaka.

  • Vađenje impaktiranih i retiniranih zubi. Nicanje zubi u usnu šupljinu može biti spriječeno raznim uzrocima. Zub kojem je nicanje onemogućeno mehaničkim zaprekama naziva se impaktiranim, a ako nicanje sprečavaju drugi uzroci ne-mehaničke prirode govori se o retiniranim zubima. I retinirani i impaktirani zubi tijekom razvoja se formiraju unutar čeljusnih kosti, ali ne uspiju niknuti. Stoga nisu vidljivi pri pregledu usne šupljine, već se uočavaju tek na rendgenskoj snimci. Često se radi o prekobrojnim zubima kojima nedostatak prostora u zubnom nizu onemogućava nicanje, ali i normalni zubi mogu biti retinirani ili impaktirani. Najčešće su impaktirani i retinirani umnjaci, zbog njihovog položaja u zubnom nizu i zbog kasnog vremena nicanja. Ovisno o prisutnim smetnjama i procjeni doktora dentalne medicine, donosi se odluka o vađenju impaktiranih i retiniranih zubi. Općenito ih je preporučljivo izvaditi ako uzrokuju subjektivne ili objektivne smetnje, a i u slučaju izostanka smetnji preporuča ih se izvaditi u svrhu prevencije eventualnih budućih komplikacija koje mogu nastupiti ako se takvi zubi zadrže.
  • Mliječni zubi. Mliječni zubi najčešće spontano ispadaju uslijed fiziološke izmjene zubi, a njihovo vađenje u ordinaciji svodi se na potpomognuto ispadanje i ne smatra se vađenjem u pravom smislu riječi. Vađenje mliječnih zubi prije vremena fiziološke izmjene se izbjegava jer može dovesti do ortodontskih anomalija nakon nicanja trajnih zubi.
VN:F [1.9.20_1166]
Rating: 4.9/5 (11 votes cast)

Ekstrakcija (vađenje) zuba, 4.9 out of 5 based on 11 ratings

Kategorija : Oralna Kirurgija Pojmovi: , ,

Vezane Vijesti

Podijeli!