Izrada i prilagodba na proteze

Kao i u slučaju fiksnoprotetskih nadomjestaka, izrada proteza se provodi u više faza. Svaka proteza je jedinstven nadomjestak koji se precizno mora prilagoditi pojedinom pacijentu, odnosno situaciji u ustima. Ne postoji univerzalna proteza koja bi se mogla koristiti kod svih pacijenata, već je svaku potrebno individualno izraditi.

Baza proteze mora biti točno prilagođena ležištu, što se postiže uzimanjem preciznih otisaka. Nakon otiskivanja izrađuju se tzv. zagrizne šablone pomoću kojih se određuje u kojem će međusobnom položaju biti čeljusti i zubi tijekom nošenja proteza. Potom se u zagrizne šablone postavljaju umjetni zubi i njihova se postava isprobava u ustima pacijenta. Sve korekcije postave zubi ispravljaju se dok su zubi privremeno postavljeni u šablonama. Kad se postigne zadovoljavajuća postava zubi, izrađuje se konačna proteza. Između pojedinih faza izmjenjuje se rad u ordinaciji i laboratoriju, a kod složenijih konstrukcija može biti potrebno više faza. Ako se izrađuje kombinirani nadomjestak, prvo se izrađuje fiksni nadomjestak (krunice ili most), a nakon njegovog cementiranja slijedi izrada mobilnog nadomjeska.

Prilagodba na proteze

Pacijenti koji prvi put dobivaju zubnu protezu moraju se naviknuti na njezino korištenje. Prilagodba može proći relativno „bezbolno“, ali kod nekih pacijenata može biti prilično naporna i dugotrajna. Koliko će se pacijentu biti teško prilagoditi na novu protezu, ovisi o nizu faktora. Između ostalog, na prilagodbu će utjecati: individualna situacija u ustima, konstrukcija proteze i dob pacijenta. Situacija u ustima je povoljnija ako je pacijent kraće vremena bio bez zuba i ako nije prošlo mnogo vremena između vađenja pojedinih zubi. Tada je koštani greben bolje očuvan i ležište je povoljnije za izradu proteze. Mnogobrojne različite konstrukcije proteza također mogu uzrokovati poteškoće u privikavanju i produžiti vrijeme prilagodbe. Djelomične proteze bolje se drže u ustima jer se učvršćuju za preostale zube, ali neki njihovi elementi mogu smetati sluznicama i pokretima jezika te stvarati poteškoće u govoru. S druge strane, potpune proteze nemaju ovih elemenata, ali imaju veću bazu koja leži na sluznici i uzrokuje osjećaj prisutnosti stranog tijela u ustima. Sve ovo može (ali ne mora) uzrokovati nelagodu kod pacijenata koji prvi put dobivaju protezu. S obzirom na dob, mlađi pacijenti se bolje privikavaju na novu protezu nego stariji. Ponekad se dogodi da pacijenti koji prvi put dobiju protezu u starijoj dobi uporno odbijaju nošenje proteze jer se uopće ne mogu priviknuti na nju.
Zbog čega je prilagodba ponekad teška? Uzroka je više, a svaki pacijent ima svoj individualni skup poteškoća koje mu uzrokuje nova proteza. Neki se pacijenti privikavaju izuzetno brzo, dok su nekima potrebni tjedni, pa i mjeseci, da bi naučili služiti se novom protezom. S protezama nije moguće razviti toliko velike žvačne sile kao s prirodnim zubima. Stoga se potrebno priviknuti na dugotrajnije žvakanje manjim silama, a žilavu i tvrdu hranu često nije moguće jesti. Nadalje, proteza se često tijekom žvakanja više ili manje pomiče na svojem ležištu. Iako su proteze konstruirane da budu što stabilnije, lagano pomicanje je često prisutno. Da bi smanjio to pomicanje, pacijent aktivnošću mišića pokušava protezu stabilizirati tako da ju pritišće uz ležište. Ove radnje se na početku korištenja proteze odvijaju svjesno, a kasnije postaju podsvjesne. Kad takav obrazac mišićnog djelovanja postane podsvjestan, nositelj proteze ne mora posebno razmišljati u kojem će smjeru pomaknuti čeljust ili jezik da bi stabilizirao protezu, već se ova radnja odvija automatski. Usvajanjem novih obrazaca pokreta čeljusti, pacijent se privikava i „uči“ kontrolirati protezu prilikom žvakanja i govora. Ovakva prilagodba zahtjeva vrijeme i strpljenje. Na početku korištenja proteza je pacijentu često neudobna i uzrokuje mu „čudan osjećaj“ u ustima. To je normalno, jer se radi o prilično velikom stranom tijelu koje je postavljeno u složenom odnosu prema osjetljivim tkivima usne šupljine. Strpljivim nošenjem nove proteze pacijent se može prilično dobro prilagoditi i naučiti kontrolirati protezu.
Privikavanje je potrebno i svaki put kada pacijent dobije novu protezu koja se značajnije razlikuje od one koju je dotad nosio. Nova proteza znači i drukčije odnose među čeljustima, a time i drukčiji obrazac žvakanja. Ponovno je potrebno određeno vrijeme da se pacijent suživi s novom situacijom u ustima, drukčijim rasporedom zubi i drukčijim rasporedom pritiska na sluznicu. Upravo zbog poteškoća koje se javljaju prilikom privikavanja na nove proteze, često se kod starijih pacijenata umjesto izrade nove proteze odlučujemo za podlaganje postojeće. Podlaganjem se poboljšava oblik baze proteze, a promjene koje pritom nastaju su neznatne pa ponovno privikavanje nije potrebno.

VN:F [1.9.20_1166]
Rating: 3.3/5 (4 votes cast)

Izrada i prilagodba na proteze, 3.3 out of 5 based on 4 ratings

Kategorija : Mobilna Protetika

Vezane Vijesti

Podijeli!