Okluzijska trauma

Okluzijsku traumu uzrokuje opterećenje zuba silama prevelikog iznosa ili nepovoljnog smjera. Uzroci okluzijske traume mogu biti:
 Ortodontske anomalije – nepravilna postava zubi onemogućuje ravnomjernu raspodjelu žvačnih sila na zube i stoga pojedini zubi prihvaćaju veći udio opterećenja od ostalih. Ova pojava se zamjećuje kao pojačan pritisak na određene zube pri žvakanju ili pak neki zubi dolaze u dodir prije ostalih. Oni podnose jače sile nego ostali zubi i izloženi su okluzijskoj traumi. Također, zbog nepravilnog položaja i naginjanja, zub može biti izložen djelovanju kosih sila koje njegov potporni sustav slabije podnosi. Često se radi o kombinaciji prevelikih sila i nepovoljnog smjera njihova djelovanja.
 Parafunkcije – tijekom nekontroliranih parafunkcijskih aktivnosti pojedini zubi mogu doći u kontakt prije ostalih i postati preopterećeni. Smjer sila koje se razvijaju pri parafunkcijama također može biti nepovoljan za potporni sustav zuba.
 Neadekvatne restauracije ili fiksni protetski nadomjesci. „Preveliki“ protetski nadomjesci ili „previsoke“ restauracije mogu dovesti do povećanog opterećenja pojedinog zuba i okluzijske traume. Kako bi se spriječila moguća oštećenja potpornog sustava, takve je restauracije i nadomjeske potrebno korigirati ili izraditi nove.
 Nepovoljne navike – grickanje predmeta ili tvrdih namirnica (tvrdi bomboni, lješnjaci, led) može preopteretiti pojedine zube i uzrokovati okluzijsku traumu. Iako su sile koje nastaju pri nepogodnim navikama kratkotrajnog djelovanja, iznosom mogu biti vrlo velike, a uz to često imaju nepovoljan smjer. Odvikavanjem od nepogodne navike ukida se okluzijska trauma i sprečavaju moguća oštećenja zubi i parodonta.

Najčešći simptom koji se javlja pri okluzijskoj traumi je osjetljivost i bol na zagriz i pritisak. Pri kuckanju na zub također se javlja bol različitog intenziteta. Osjetljivost je rezultat iritacije potpornog sustava zuba uslijed opterećenja nefiziološkim silama. Važno je napomenuti da se slični simptomi mogu javiti i pri drugim patološkim promjenama, primjerice pri periapikalnom parodontitisu koji nastaje zbog bolesti zubne pulpe. Za razlikovanje patoloških promjena sa sličnim simptomima potreban je temeljit klinički pregled i rendgenska snimka.
Okluzijska trauma (osim u ekstremno izraženim slučajevima) ne uzrokuje značajnija oštećenja parodonta. Oštećenja najčešće nastaju na tvrdim zubnim tkivima u obliku krhotina ili napuklina cakline. Prepoznavanjem uzročnih čimbenika i njihovim liječenjem može se okluzijska trauma ukloniti, a njezine posljedice spriječiti.