Ortodontska terapija

Ortodontskom terapijom ispravljaju se nepravilnosti u položaju zubi i čeljusti se dovode u pravilan prostorni odnos. Terapija se u pravilu provodi u razdoblju puberteta i adolescencije, ali moguća je u bilo kojoj životnoj dobi.

Ortodontska terapija je relativno dugotrajna i zahtjeva angažman i suradnju pacijenta. Tijekom nekoliko godina, koliko u prosjeku traje terapija, nužno je da se pacijent strogo pridržava dobivenih uputa i održava zadovoljavajuću oralnu higijenu. Uspjeh ortodontske terapije izrazito je ovisan o suradnji pacijenta, a nedostatna suradnja rezultira produženim trajanjem terapije, izostankom rezultata i mogućom pojavom neželjenih posljedica.

Temelj ortodontske terapije je dugotrajna primjena relativno slabih sila čiji su iznosi i smjer djelovanja strogo kontrolirani. Takvim silama postižu se kontrolirani pomaci zubi kroz čeljusnu kost, a tijekom rasta i razvoja moguće je u maloj mjeri utjecati i na rast kosti. U usporedbi sa silama koje se javljaju tijekom žvakanja, ortodontske sile su znatno slabije, ali dugotrajnije. Primjena takvih sila omogućuje pomake zubi i promjenu njihovog položaja, što se ne događa kod jakih i kratkotrajnih žvačnih sila. U pojedinim fazama ortodontske terapije primjenjuju se sile različitog intenziteta. Raspon intenziteta sila koje se koriste u ortodontskoj terapiji uglavnom ne uzrokuje bolove ni značajnije smetnje, osim eventualne pojave boli tijekom nekoliko dana nakon aktivacije ortodontske naprave. Bol koja se javlja je uglavnom blaga i prolazna, a može se spriječiti uobičajenim analgeticima.

ORTODONTSKE NAPRAVE

Ortodontski „aparatići“ su naprave koje primjenjuju ortodontske sile na zube i omogućuju njihovo pomicanje. Postoji velik broj naprava različitih konstrukcija i namjena, a najjednostavnija podjela je na fiksne i mobilne ortodontske naprave.

Fiksne naprave

Fiksni „aparatići“ sastoje se od bravica i žice koja povezuje bravice.Bravice su elementi koji se učvršćuju uz zube, a na svojoj površini imaju utor predviđen za smještaj žice. Postavljanjem žice u utore bravica, ona svojim elastičnim svojstvima proizvodi ortodontsku silu koja uzrokuje pomak zubi. Iznos sile ovisi o svojstvima žice (materijalu, debljini, obliku), a smjer djelovanja sile određuje se oblikom i konstrukcijom bravica. Najstarija generacija bravica je izrađena od metala, a u novije vrijeme sve se češće primjenjuju keramičke i kompozitne „bijele“ bravice. One su prilagođenije boji zuba i uzrokuju manje estetskih smetnji nego metalne, a nedostatak im je nešto viša cijena. Uobičajeno je da se bravice i žica postavljaju na vanjske plohe zubi, što unatoč korištenju „bijelih“ bravica u određenoj mjeri narušava estetiku. Budući da je najveći broj ortodontskih pacijenata u pubertetskoj ili adolescentskoj dobi kada se velika pažnja pridaje estetici, neki pacijenti ne žele pristati na terapiju.

fiksna ortodontska naprava s bravicama smještenim na unutrašnjoj (nepčanoj) strani zuba

fiksna ortodontska naprava s bravicama smještenim na unutrašnjoj (nepčanoj) strani zuba

fiksna ortodontska naprava s keramičkim (bijelim) bravicama

fiksna ortodontska naprava s keramičkim (bijelim) bravicama

U ovoj osjetljivoj dobi je važno da mladi pacijent pristane na kompromis i shvati da je ortodontska terapija dugoročno korisna, unatoč kratkotrajnom estetskom nedostatku. Najnovijim sustavima fiksnih naprava može se prevladati i ovaj problem – bravice i žica se smještaju s unutarnje strane zubnog luka (s jezične i nepčane strane), tako da je naprava u potpunosti nevidljiva. Ovakav pristup omogućava besprijekornu estetiku, ali je znatno skuplji u odnosu na uobičajene sustave kod kojih je naprava smještena na vanjskim plohama zubi. Zbog visoke cijene i specifičnosti u postavljanju danas se relativno rijetko primjenjuje.

Mobine naprave
mobilna ortodontska naprava

mobilna ortodontska naprava

Mobilni „aparatići“ sastoje se od akrilatne baze i žica savinutih u različite oblike. Akrilatna baza izgledom podsjeća na bazu mobilne proteze, a iz nje izlaze žice koje pri namještanju u usta obuhvaćaju zube. Žice čine cjelinu s bazom, a baza često ima neku vrstu vijka koji joj omogućuje širenje i stvaranje ortodontske sile. Različitim konstrukcijama baze i vijaka postiže se odgovarajuće djelovanje na zube. Mobilne naprave pacijent može sam izvaditi i postaviti, a ortodontske sile djeluju onoliko dugo koliko pacijent napravu nosi u ustima. Nošenje se najčešće planira tijekom noći i tijekom vremena koje pacijent provodi kod kuće. Pri različitim aktivnostima koje uključuju socijalnu interakciju (škola, hobiji itd.), uobičajeno je da se naprava ne nosi. Tako se izbjegavaju govorne i estetske smetnje, što je osobito bitno kod pacijenata pubertetske i adolescentske dobi. Skidanje naprave također omogućuje i održavanje oralne higijene, koje je kod fiksnih naprava prilično zahtjevno. Veliki nedostatak svih mobilnih naprava je upravo mogućnost njihova skidanja, što znači da je vrijeme nošenja naprave pod potpunom kontrolom pacijenta. Pritom pacijenti često nose napravu nedovoljno dugo ili je zbog eventualne nelagode u potpunosti izbjegavaju nositi. Stoga uspjeh terapije mobilnom napravom u potpunosti ovisi o samodisciplini i savjesnosti pacijenta.

INTRAORALNE I EKSTRAORALNE NAPRAVE

headgear - ekstraoralna naprava koja proizvodi ortodontske sile pomoću gumene trake smještene na tjemenu ili vratu

headgear – ekstraoralna naprava koja proizvodi ortodontske sile pomoću gumene trake smještene na tjemenu ili vratu

Druga podjela ortodontskih naprava temelji se na njihovoj konstrukciji i smještaju. Naprave koje se u cijelosti nalaze unutar usta nazivaju se intraoralnim. U ovu skupinu spadaju prethodno navedene fiksne i mobilne naprave. Naprave koje su konstruirane tako da im se pojedini dijelovi nalaze izvan usta nazivaju se ekstraoralne. One koriste uporišta na glavi ili vratu da bi ostvarile odgovarajuće sile potrebne za pomicanje ili stabilizaciju zubi. Česta ekstraoralna naprava je tzv. headgear čiji se krakovi povezuju gumom oko vrata ili tjemena. Ekstraoralne naprave se u pravilu nose samo tijekom boravka kod kuće.

IZBOR ORTODONTSKE NAPRAVE

Pacijenti, najčešće djeca i adolescenti, često kod svojih vršnjaka uočavaju poteškoće vezane uz nošenje ortodontskih naprava. Slušajući iskustva drugih, djelomično stječu dojam o prednostima i nedostacima fiksnih, odnosno mobilnih naprava. Kad i sami trebaju biti uključeni u terapiju i dobiti vlastitu napravu, obično preferiraju onaj tip naprave o kojemu su čuli pozitivna iskustva. Tako ponekad pacijenti inzistiraju na određenom tipu naprave. Primjerice, odbijaju fiksnu napravu zbog estetskih smetnji, a žele mobilnu koja im se sviđa jer je po potrebi mogu vaditi iz usta. Neki pak preferiraju fiksnu napravu jer su čuli negativne stavove vezane uz „žuljanje“  mobilnih aparata. Važno je shvatiti da ortodontski aparat izabire ortodont, a ne pacijent. Postoje mnogobrojne konstrukcije fiksnih i mobilnih naprava, a svaka od njih se primjenjuje u liječenju određene anomalije. Prema tome, svaka naprava ima svoje područje primjene koje uvjetuje njezino korištenje. Pacijentove želje ne mogu utjecati na odabir naprave, jer se ona odabire ovisno o anomaliji i planu terapije, a ne prema udobnosti ili estetskim zahtjevima. Dakle, za izbor naprave zadužen je ortodont, a na pacijentu je da se na nju privikne i nauči je ispravno koristiti i održavati.

PROBLEM SURADNJE PACIJENTA

Ortodontska terapija je specifična u dentalnoj medicini prema svojoj dugotrajnosti i potrebnom angažmanu pacijenta. Terapija počesto traje i više godina, a tijekom tog vremena potrebna je savjesna suradnja pacijenta u vidu redovitih dolazaka na kontrolne preglede, održavanja higijene zubi i naprave te eventualnih aktivacija naprave (okretanje vijka i sl.). Zbog dugog trajanja terapije, pacijenti nerijetko nakon određenog vremena postupno sve više zanemaruju dobivene upute, a ponekad i prestaju dolaziti na kontrolne preglede. Nesuradnji pacijenta doprinosi i dob većine ortodontskih pacijenata, budući da se tijekom puberteta i adolescencije javljaju tipične promjene koje uključuju buntovničko ponašanje i negiranje autoriteta. Ortodontska terapija najčešće se provodi upravo u najosjetljivijoj dobi odrastanja i ponekad je teško ostvariti zadovoljavajuću suradnju. S druge strane, velik broj pacijenata prihvati terapiju i dosljedno se pridržava dobivenih uputa. Pacijent koji ulazi u ortodontsku terapiju mora shvatiti da se ona provodi za njegovo dobro i da će kratkotrajne smetnje i eventualne neudobnosti tijekom terapije imati dalekosežne korisne učinke u budućnosti.

VAŽNOST REDOVITIH DOLAZAKA NA KONTROLNE PREGLEDE

Budući da se pomaci zubi događaju postupno i da je ortodontska terapija relativno dugotrajna, redovitost na kontrolnim pregledima važna je za pravilan tijek terapije i postizanje željenog rezultata. Na kontrolnim pregledima se utvrđuje u kojem smjeru napreduju pomaci zubi i kako se oni odražavaju na ispravljanje anomalije, a prilagođavanjem ortodontskih naprava ili njihovom aktivacijom mijenjaju se smjer i iznos ortodontskih sila. Ortodontska terapija se u pravilu planira u više faza, a na kontrolnim pregledima se provjerava učinkovitost pojedine faze te se po završetku pojedine faze prelazi na slijedeću.

Uobičajena učestalost kontrolnih pregleda je oko jednom mjesečno, a prema potrebi se mogu zakazati češći ili rjeđi posjeti. Tako ortodont u pravilnim vremenskim razmacima stječe uvid u napredak terapije i prema potrebi je korigira. Na pregledima se kontrolira i oralna higijena koju pacijent mora dosljedno provoditi da bi se spriječila oštećenja zubi i parodonta uzrokovana nakupljanjem plaka uz ortodontsku napravu.

četkanje s fiksnom ortodontskom napravom - postavljanjem četkice pod različitim nagibima četkice potrebno je temeljito očistiti sva područja uz bravice

četkanje s fiksnom ortodontskom napravom – postavljanjem četkice pod različitim nagibima četkice potrebno je temeljito očistiti sva područja uz bravice


VAŽNOST ORALNE HIGIJENE

Tijekom cjelokupnog trajanja ortodontske terapije posebnu pažnju treba posvetiti održavanju oralne higijene. Različiti elementi učvršćeni na zube (prstenovi, bravice, žice) znatno otežavaju pristup svim plohama zuba što dovodi do pojačanog nakupljanja plaka. Najveće smetnje u održavanju oralne higijene imaju nosioci fiksnih naprava jer bravice i žice znatno otežavaju pristup vlaknima četkice, a zubni konac je vrlo teško uvesti bez posebnih pomagala. Dodatno, plak se pojačano nakuplja uz rubove bravica učvršćenih na vanjske plohe zubi. Ta su područja prilično uska i nedostupna čišćenju, što je uzrok pojavi zubnog karijesa na glatkim vanjskim plohama zuba na kojima se inače rijetko pojavljuje. Nerijetko se događa da se po završetku ortodontske terapije nakon skidanja fiksne naprave otkriju višestruke demineralizacije i karijesi ispod bravica. Iako je ortodontskom terapijom anomalija uspješno ispravljena, zubi su nepovratno oštećeni. Uz oštećenja tvrdih zubnih tkiva, nedostatna higijena može biti uzrok parodontnih bolesti – gingivitisa i parodontitisa. Povećanje gingive i krvarenje koje se javlja pri gingivitisu dodatno otežavaju ionako nedostatnu oralnu higijenu. Napredovanjem gingivitisa u parodontitis dolazi do oštećenja i gubitka potpornog sustava zuba. U takvim situacijama, ortodontska terapija može donijeti više štete nego koristi. Stoga je prije početka terapije od neprocjenjive važnosti pacijenta prikladno motivirati i educirati o održavanju higijene. Pri postavljanju naprave ortodont će pacijenta uputiti u pravilno održavanje oralne higijene, a na kontrolnim pregledima će ga upozoriti ako je higijena nedostatna.

jaka demineralizacija u područjima zubnih vratova uzrokovana nedostatnom higijenom tijekom nošena fiksne ortodontske naprave

jaka demineralizacija u područjima zubnih vratova uzrokovana nedostatnom higijenom tijekom nošena fiksne ortodontske naprave

Mjere održavanja oralne higijene kod nosioca ortodontskih naprava ponešto se razlikuju od uobičajenih. Četkicom treba temeljito očistiti područja oko bravica i ispod žica. To se postiže strpljivim četkanjem u različitim smjerovima pri čemu se četkica postavlja pod različitim nagibima kako bi se vlakna uspjela probiti između žica i bravica do svih površina zuba. Takvo četkanje je zahtjevnije i dugotrajnije od uobičajenog četkanja, ali je nužno da bi se spriječila pojava karijesa ispod naprave. Za četkanje se mogu koristiti obične četkice ili pak posebne četkice namijenjene četkanju zubi ispod ortodontskih naprava. One su dimenzijama i oblikom glave prilagođene tako da omogućavaju lakši pristup predjelima ispod žica i bravica. U održavanju higijene znatno mogu pomoći i interdentalne četkice, budući da je interdentalna područja u prisutnosti fiksne naprave gotovo nemoguće temeljito očistiti običnom četkicom. Uvođenje zubnog konca ispod fiksne naprave prilično je zahtjevno, ali postoje različita pomagala koja olakšavaju ovaj zadatak. To su uglavnom držači koji konac održavaju napetim između dva kraka i olakšavaju rukovanje koncem ispod fiksne naprave. Kao dopuna mehaničkim sredstvima oralne higijene mogu poslužiti antiseptičke otopine za ispiranje, posebice one na bazi klorheksidina. Klorheksidin je dostupan i u obliku paste koja se može u maloj količini nanijeti na interdentalnu četkicu prilikom čišćenja interdentalnih prostora.

RETENCIJA

retainer na donjim prednjim zubima

retainer na donjim prednjim zubima

Nakon završetka ortodontske terapije potrebno je zadržati postignute rezultate. Ovisno o prvobitnoj anomaliji, postignutom stanju, anatomskim karakteristikama i dobi pacijenta, zubi imaju veću ili manju sklonost ponovnom vraćanju prema prvobitnom stanju. To ne znači da će se korigirana anomalija uvijek vratiti, već da će u određenim slučajevima postava zubi postupno odstupati od one postignute terapijom prema onoj kakva je bila prije terapije. Stoga se po završetku ortodontske terapije koriste retaineri – naprave koje ne djeluju ortodontskom silom već samo učvršćuju zube u određenom položaju sprečavajući ponovnu pojavu anomalije. Postoje retaineri različitih konstrukcija (fiksni i mobilni), a vrijeme nošenja može iznositi od nekoliko godina pa sve do doživotnog. Uglavnom su prilagođeni da svojim oblikom i smještajem ne uzrokuju veće smetnje prilikom govora, žvakanja i održavanja oralne higijene. Čest oblik retainera je izrađen od obične ortodontske žice fiksirane uz jezične plohe donjih zubi. Taj retainer sprečava ponovni nastanak zbijenosti, anomalije koja je posebno sklona ponovnom javljanju. Drugi oblici retainera mogu biti izrađeni poput prozirne udlage koja pokriva grizne plohe zubi, ili se pak mobilna naprava prestankom aktivacije može koristiti kao privremeni retainer.

Neke anomalije imaju veću sklonost ponovnom pojavljivanju od drugih. Završetkom terapije takvih anomalija nužna je primjena retainera kroz dulje vremensko razdoblje. Postoje i anomalije koje se nakon korekcije vrlo rijetko vraćaju, pa se nakon terapije nije potrebno ili je potrebno tek kratkotrajno nošenje retainera.

VN:F [1.9.20_1166]
Rating: 4.8/5 (21 votes cast)

Ortodontska terapija, 4.8 out of 5 based on 21 ratings

Kategorija : Ortodoncija Pojmovi: , , , , , , , ,

Vezane Vijesti

Podijeli!