Ortodontske anomalije

Odstupanja od normalnog položaja zubi nazivaju se ortodontskim anomalijama. Katkad je teško razgraničiti normalne varijacije u položaju zubi od anomalija koje treba ispravljati ortodontskom terapijom. Naime, svaki čovjek ima individualnu postavu zubi koja više ili manje odstupa od idealne. Mala odstupanja od idealne postave zubi smatraju se normalnim varijacijama, a veća predstavljaju anomaliju. Problem se javlja kod određivanja referentnih vrijednosti – kako razgraničiti „mala“ od „velikih“ odstupanja, tj. gdje povući granicu između normalnih varijacija i prave anomalije. Rješenje je procjena potencijalne anomalije prema funkcijskom i estetskom kriteriju – ako odstupanje ne ugrožava funkciju i estetiku, ne smatra se anomalijom i nije ga potrebno ispravljati. Dakako da se estetski kriteriji prilično razlikuju, pa će nekim pacijentima smetati već mala zakošenost ili rotacija nekog prednjeg zuba, dok će drugi tolerirati i veća odstupanja u postavi zubi, čak i kad ona znatnije mijenjaju estetiku usta i lica. S druge strane, funkcijski kriterij je objektivniji i jasniji – postava zubi zadovoljava ako omogućuje nesmetano žvakanje pri čemu svi zubi sudjeluju u fazama žvakanja kojima su namijenjeni (sjekutići za odgrizanje, očnjaci za trganje, pretkutnjaci i kutnjaci za usitnjavanje) i ako se pri zagrizu svi dodiruju istovremeno bez prijevremenih kontakata i povećanog opterećenja neke skupine zubi.

Odluka o ortodontskoj terapiji donosi se u dogovoru s pacijentom, a ovisi o utjecaju prisutnih anomalija na funkciju, odnosno estetiku. Ako anomalija ugrožava funkciju, trebalo bi je ispraviti da bi se omogućilo učinkovito žvakanje, ali i da bi se spriječila oštećenja drugih struktura. Ako je pak riječ o isključivo estetskoj smetnji, zbog različitosti estetskih kriterija pacijent treba prosuditi koliko će takvom terapijom dobiti i je li mu ona zaista potrebna.

NEKE OD NAJČEŠĆIH ORTODONTSKIH ANOMALIJA

  1. Anomalije broja zubi
hiperdoncija - prekobrojni zubi

hiperdoncija – prekobrojni zubi

Zbog poremećaja tijekom rane faze razvoja zuba, mogu se u čeljustima pojaviti dodatni zubi ili neki zubi mogu nedostajati. Prva pojava naziva se hiperdoncija, a druga hipodoncija. Prekobrojni zub najčešće se javlja između gornjih središnjih sjekutića i naziva se meziodens. Takav zub često ne nikne poput ostalih, već ostane u kosti i može utjecati na položaj središnjih sjekutića. U slučaju da ometa normalno smještanje trajnih sjekutića nakon nicanja, meziodens se može izvaditi malim kirurškim zahvatom. I na drugim se mjestima mogu javiti prekobrojni zubi koji ponekad niknu u usnu šupljinu, ali najčešće ostaju retinirani u kosti. Ako utječu na postavu obližnjih zubi, takve zube potrebno je kirurškim pristupom izvaditi. O potrebi vađenja retiniranih prekobrojnih zubi koji ne uzrokuju smetnje mišljenja su podijeljena, ali budući da se oni u  bilo kojem trenutku mogu početi kretati kroz kost i „nicati“, preporuča ih se izvaditi radi prevencije mogućih komplikacija u budućnosti.

meziodens - prekobrojni zub smješten između gornjih središnjih sjekutića

meziodens – prekobrojni zub smješten između gornjih središnjih sjekutića

hipodoncija - nedostatak gornjih drugih sjekutića

hipodoncija – nedostatak gornjih drugih sjekutića

Smanjeni broj zubi najčešće je genetski uvjetovan, a može biti i posljedica raznih štetnih djelovanja u ranim fazama razvoja zuba: trauma, lijekova, zračenja, kirurških zahvata itd. Zubi koji najčešće nedostaju su umnjaci, a njihov nedostatak ne predstavlja veće funkcijske i estetske probleme. Štoviše, nedostatak umnjaka je kod nekih ljudi poželjan jer smanjuje vjerojatnost od poteškoća koje mogu nastupiti ako za njihovo nicanje nema dovoljno mjesta. Prema učestalosti, sljedeći zubi koji nedostaju su gornji drugi sjekutići. Nedostatak drugog sjekutića ostavlja prazan prostor između središnjeg sjekutića i očnjaka, što osim estetskih smetnji dovodi i do pomicanja susjednih zubi u prazan prostor. Ovim pomicanjem nastaju razmaci (dijasteme) između središnjeg sjekutića i očnjaka, što ostavlja dojam rijetkih zubi i djeluje neestetski. Nedostatak drugog sjekutića može se nadomjestiti ortodontskom terapijom (pomicanjem svih zubi jedne strane za jedno mjesto čime se ispunjava praznina) ili protetski (ugradnjom implantata i postavljanjem krunice).

2. Anomalije oblika zubi
makrodoncija - povećan gornji središnji sjekutić

makrodoncija – povećan gornji središnji sjekutić

Poremećaji tijekom pojedinih faza razvoja zuba rezultiraju različitim atipičnim oblicima zubi. Anomalije mogu biti uzrokovane vanjskim čimbenicima, a velikim su dijelom uvjetovane genetski. Izraženost poremećaja oblika varira u širokom rasponu, od malih promjena poput dodatne kvržice na kutnjacima sve do znatnih anomalija oblika krune koje mogu biti promijenjene do neprepoznatljivosti. Izraženije promjene oblika mogu uzrokovati manje ili veće poremećaje postave zubi ili zagriza. Najčešće anomalije oblika zubi su: makrodoncija (zubi veći od normalnih), mikrodoncija (zubi manji od normalnih), geminacija – zubi blizanci (podijeljenost jednog zuba na dva dijela koji mogu biti djelomično spojeni) i fuzija (međusobno stapanje dvaju zuba). Osim što su potencijalni uzrok ortodontskih anomalija, neuobičajeni oblici zuba otežavaju konzervativno liječenje i protetsku opskrbu.

3. Zbijenost
zbijenost donjih prednjih zubi

zbijenost donjih prednjih zubi

Zbijenost je anomalija koja nastaje zbog nerazmjera dimenzija zubi i čeljusti – zubi su preveliki u odnosu na čeljust pa ne ostaje dovoljno mjesta za njihovu normalnu postavu u zubni luk. Stoga nastaju preklapanja pojedinih zubi, naginjanja, rotacije i pomaci s njihovog normalnog položaja. Zbijenost se najčešće pojavljuje kod donjih prednjih zubi, a u najvećem se broju slučajeva očituje tek neznatnim preklapanjem i rotacijom središnjih sjekutića. Blaga zbijenost donjih prednjih zubi uobičajena je i ortodontska terapija nije potrebna ako nema estetskih smetnji. Izraženija zbijenost narušava estetiku, a preklapanjem zubi stvaraju se mjesta teže dostupna četkanju na kojima se pojačano nakuplja plak i razvija zubni karijes.

4. Rastresitost
rastresitost - razmaci među zubima

rastresitost – razmaci među zubima

Rastresitost je anomalija obrnuta od zbijenosti – dimenzije zubi su premale u odnosu na dimenzije čeljusti. Posljedica toga su razmaci (dijasteme) između pojedinih zubi. Rastresitost može biti posljedica premalih dimenzija zubi (koje su velikim dijelom genetski određene) ili pak može biti uzrokovana nedostatkom pojedinog zuba u zubnom nizu. Pojavom rastresitosti gube se normalni kontakti između susjednih  zubi, a u slobodan prostor prilikom žvakanja ulazi hrana i ozljeđuje interdentalnu gingivu. Rastresitost negativno utječe na estetiku dajući dojam „rijetkih“ zubi s crnim prostorima između njih.

VN:F [1.9.20_1166]
Rating: 4.6/5 (8 votes cast)

Ortodontske anomalije, 4.6 out of 5 based on 8 ratings

Kategorija : Ortodoncija Pojmovi: , , , , ,

Vezane Vijesti

Podijeli!