Parodontitis

Parodontitis je upalna promjena koja zahvaća dublje slojeve parodonta – alveolarnu kost, cement i parodontni ligament. Parodontitis se uvijek razvija iz gingivitisa – svakom parodontitisu prethodio je gingivitis koji je oštetio epitelni pričvrstak i tako omogućio prodor bakterija u dubinu. Kad se bakterije nađu ispod razine epitelnog pričvrstka, tamo stvaraju tzv. subgingivni plak koji je izrazito otporan na svakodnevne mjere oralne higijene, budući da se nalazi ispod razine gingive odakle se ne može ukloniti četkanjem. Bakterije zaštićene unutar subgingivnog plaka nesmetano rastu i razmnožavaju se, a plak djelomično mineralizira pa nastaje subgingivni kamenac. Njega nije moguće odstraniti niti jednom „kućnom“ mjerom oralne higijene, već jedino profesionalnim čišćenjem. Subgingivni plak i kamenac omogućuju razvoj velikog broja bakterija u području ispod razine gingive, u tzv. gingivnom džepu.

Djelovanjem bakterijskih enzima i toksina, ali i vlastitog obrambenog odgovora, postupno dolazi do oštećenja dubljih parodontnih tkiva. Alveolarna kost se resorbira i alveola postaje sve plića, a parodontna vlakna se razgrađuju i odvajaju od svojeg pripoja na korijenu i alveolarnoj kosti. Tako zub gubi sustav koji ga učvršćuje u njegovom ležištu, a kada oštećenja postanu dovoljno opsežna, potpora zuba slabi i on postaje klimav. Takav zub slabije podnosi žvačna opterećenja, što se očituje kao nemogućnost žvakanja tvrde hrane i klimanje na pritisak. Daljnjim napredovanjem bakterija u dubinu i razaranjem kosti oko korijena zuba, stvara se tzv. koštani džep. To je usko područje između alveolarne kosti i korijena zuba, a budući da je potpuno nepristupačno za održavanje oralne higijene, bakterije su u njemu zaštićene i mogu se nesmetano razvijati. U nedostatku mehaničke higijene, jedina moguća obrana od bakterija u džepu je upalni odgovor koji nije osobito učinkovit. Upravo suprotno, intenzivna upalna reakcija uzrokuje dodatna oštećenja kosti i parodontnog ligamenta te omogućuje produbljivanje koštanog džepa.

PRELAZAK GINGIVITISA U PARODONTITIS

Svaki parodontitis počinje kao gingivitis. To znači da se svaka upala dubljih struktura, koja uzrokuje nepovratna oštećenja, razvija iz površinske upale (gingivitisa) koja je u potpunosti reverzibilna. Drugim riječima, pravovremeno prepoznavanje i liječenje gingivitisa spriječit će njegovo napredovanje u parodontitis i razvoj trajnih oštećenja.

Svaki parodontitis počinje kao gingivitis, ali ne napreduje svaki gingivitis do parodontitisa. Prelazak gingivitisa u parodontitis uvjetovan je različitim čimbenicima: brojem i prisutnim vrstama bakterija, stupnjem oralne higijene, individualnom reakcijom organizma i njome uzrokovanim oštećenjima vlastitih tkiva. Ovisno o svojstvima ovih čimbenika, upalna reakcija može tijekom duljeg vremena ostati „površinska“, u obliku gingivitisa, ali može i vrlo brzo probiti zaštitnu barijeru površinskih tkiva i dovesti do upala dubljih struktura. Stoga neki pacijenti mogu godinama imati izolirani gingivitis koji neće prerasti u parodontitis, dok je kod nekih faza gingivitisa prilično kratka jer on ubrzo prerasta u parodontitis.

OBLICI PARODONTITISA

Parodontitis se može razlikovati prema tijeku (brzini napredovanja),proširenosti (broju zahvaćenih površina zubnog korijena) i uznapredovalosti (opsegu nastalih oštećenja).

  • Podjela parodontitisa prema tijeku
ekstremno uznapredovali parodontitis - gotovo potpuno ogoljeli korijeni donjih sjekutića

ekstremno uznapredovali parodontitis – gotovo potpuno ogoljeli korijeni donjih sjekutića

Parodontitis se prema brzina napredovanja dijeli na agresivni i kronični. Agresivni se najčešće javlja u pubertetu ili adolescenciji, a rjeđi je u starijoj životnoj dobi. Ovaj oblik parodontitisa pojavljuje se iznenada, često pri naoko zadovoljavajućoj oralnoj higijeni, a ima značajnu nasljednu komponentu. Brzo napreduje i dovodi do gubitka potpornih struktura mladih trajnih zubi. Potrebno je brzo i odlučno liječenje te provođenje intenzivne oralne higijene kod kuće, s ciljem zaustavljanja upale i sprečavanja njezinog ponovnog pojavljivanja. Kronični parodontitis javlja se u kasnijoj životnoj dobi, najčešće nakon 40-te godine života. Napreduje sporije (tijekom više godina), a u njegovom tijeku se izmjenjuju mirna razdoblja s akutnim napadima koji mogu biti praćeni gnojenjem, otečenosti, bolima i neugodnim zadahom. I ovaj oblik parodontitisa uzrokuje nepovratna oštećenja potpornog aparata zubi, a ako se pravovremeno ne liječi ,može dovesti do njihova gubitka.

  • Podjela parodontitisa prema proširenosti

Broj zubi i zubnih ploha (preciznije, ploha zubnog korijena) koje su zahvaćene parodontitisom prilično se razlikuje između pojedinih pacijenata. Može biti zahvaćena samo jedna ili dvije plohe nekog zuba pa sve do svih ploha svih zubi. Na temelju broja zahvaćenih zubnih ploha, parodontitis se ugrubo dijeli na lokalizirani i generalizirani – pritom lokalizirani zahvaća do 30% svih zubnih ploha, a generalizirani zahvaća više od 30% ploha. Oba oblika parodontitisa, i akutni i kronični, mogu se pojaviti u lokaliziranoj ili generaliziranoj formi.

  • Podjela parodontitisa prema uznapredovalosti
uznapredovali parodontitis na donjim središnjim sjekutićima

uznapredovali parodontitis na donjim središnjim sjekutićima

Uznapredovalost označava do koje mjere je upalna reakcija oštetila potporne strukture zuba. Prema tome, uznapredovalost je rezultat brzine napredovanja parodontitisa (agresivni ili kronični) i vremena tijekom kojeg je on bio aktivan. Prema uznapredovalosti parodontitis se dijeli na početni, umjereni i uznapredovali. Postoje stručni kriteriji za određivanje svakog od ovog oblika, međutim značenje pojedinog naziva razumljivo je i bez njihovog poznavanja. Svaki oblik parodontitisa može se prema opsegu oštećenja parodontnih struktura svrstati u jednu od ovih kategorija. Pritom agresivni parodontitis znatno brže postiže uznapredovalu fazu (za vrijeme kraće od jedne godine), dok je kroničnom za to potrebno dulje vrijeme, često više godina.

PARODONTITIS NA RENDGENSKOJ SNIMCI

parodontitis na rendgenskoj snimci - gubitak kosti oko korjenova prvog donjeg molara

gubitak kosti oko korjenova prvog donjeg molara

Na rendgenskoj snimci vidljive su posljedice parodontitisa, a ne sama upalna reakcija. Kao najizraženija promjena uočava se gubitak kosti oko zuba i dio „ogoljelog“ zubnog korijena koji se nalazi iznad razine kosti. Kost oko tog dijela je resorbirana uslijed upalnog procesa, a zub je izgubio dio parodontnih vlakana koja su bila povezana za to područje korijena. Stoga gubitak kosti vidljiv na rendgenskoj snimci zapravo predstavlja gubitak cjelokupnog pričvrsnog sustava zuba – na mjestu gdje nedostaje kost, nedostaju i strukture koje zub povezuju s kosti.

Za postavljanje dijagnoze parodontitisa koriste se najčešće ortopantomografske snimke (tzv. ortopan) i „male“ retroalveolarne snimke. Ortopan je pogodniji jer istovremeno pruža uvid u stanje parodonta svih zubi, a „male“ snimke su bolje za procjenu stanja pojedinog zuba. Već pri laičkom pregledu snimke možemo vidjeti je li došlo do resorpcije kosti i u kojoj je mjeri ona napredovala. Naime, rub kosti se kod zdravog zuba nalazi u razini njegova vrata, a korijen je cijelom svojom duljinom smješten „unutar“ kosti. Kako parodontitis napreduje, rub kosti se sve više odmiče od zubnog vrata i povlači u smjeru vrška korijena, tako da dio korijena počinje „stršati“ izvan kosti. Ova pojava, vidljiva na rendgenskoj snimci, ne mora se očitovati pri vizualnom pregledu zuba, jer je dio korijena koji „strši“ izvan kosti najčešće pokriven gingivom. Kako je svaki parodontitis praćen gingivitisom, gingiva je često natečena i povećana, pa sakriva veliki defekt koji se nalazi u kosti, a vidljiv je na rendgenskoj snimci. Ponekad gingiva može biti i povučena u smjeru resorpcije kosti, pa ne sakriva ovaj defekt. Tada se i vizualnim pregledom vidi izloženi dio korijena zuba. Ovo je najčešće slučaj kod liječenog parodontitisa, kada se nakon smirivanja upale otečena gingiva smanji i spusti na razinu resorbirane kosti.

SIMPTOMI I ZNAKOVI PARODONTITISA

Parodontitis je podmukla bolest koja u početnim fazama pokazuje oskudne simptome i znakove. Tek u relativno kasnoj fazi, kad se pojavi do povećana pomičnost, pacijent shvaća da sa zubom „nešto nije u redu“. Stoga se velik broj pacijenata s parodontnim bolestima javlja doktoru dentalne medicine u uznapredovaloj fazi bolesti, kada su već nastupila nepopravljiva oštećenja.

Iako sam parodontitis napreduje tiho i bez simptoma, uvijek je popraćen gingivitisom koji ima jasno vidljive znakove: krvarenje, crvenilo i otečenost gingive. Iako su ove promjene jasno vidljive, one se javljaju bez subjektivnih smetnji (boli, pečenja, nelagode i sl.) pa su ih pacijenti skloni duže vremena zanemarivati. Razvijeni parodontitis može, ali ne mora, biti popraćen neugodnim zadahom iz usta, što pacijenti pokušavaju (često neuspješno) riješiti ispiranjem različitim antiseptičkim tekućinama. Zbog izostanka značajnijih smetnji, pacijenti se u najvećem broju slučajeva javljaju doktoru tek kad uoče povećanu pomičnosti zubi ili kad nastupi jaka bol uzrokovana parodontnim apscesom. U takvim slučajevima bolest je već znatno uznapredovala i oštećenja su prilično opsežna.

Ključ pravodobnog liječenja parodontnih bolesti je prepoznavanje i liječenje gingivitisa u najranijoj fazi – pojava krvarenja pri četkanju nedvojbeno ukazuje na pojavu gingivitisa koji bi trebalo na vrijeme liječiti i ne dopustiti da napreduje do parodontitisa.

PARODONTNI APSCES

parodontni apsces

parodontni apsces

Parodontni apsces je izrazito bolna i hitna pojava koja nastaje kao posljedica neliječenog parodontitisa. To je nakupina gnoja koji se stvara u parodontnom prostoru, a manifestira se kao bolna oteklina u području korijena zahvaćenog zuba. Gnoj nastaje tijekom jake upalne reakcije, a sastoji se od raspadnutih ostataka bakterija i oštećenog tkiva. Gusta je tekućina žućkaste boje i neugodnog mirisa. Tijekom parodontitisa u parodontnom džepu nastaje veća ili manja količina gnoja koji u početku nesmetano otječe kroz otvor džepa. Kada parodontitis napreduje u dubinu ili se otvor džepa začepi, gnoj više ne može otjecati pa nastaje parodontni apsces. Kao i kod svih apscesa, u terapiji je potrebno hitno omogućiti istjecanje gnoja, što se može učiniti kroz otvor džepa ili kirurškim putem. Po istjecanju gnoja i prestanku simptoma potrebno je provesti liječenje uznapredovalog parodontitisa koji je uzrokovao stvaranje apscesa.

Postoji i kronični oblik gnojne upale, koji se ne manifestira oteklinom. Kod tog oblika stvara se fistula – kanalić kroz koji gnoj otječe iz područja upale u usnu šupljinu. Budući da gnoj slobodno otječe i ne nakuplja se, ne razvija se apsces, oteklina i bol. Fistula se vidi kao izbočina na gingivi promjera nekoliko milimetara kroz koju pri pritisku na okolnu gingivu istječe gnoj. Iako subjektivni simptomi u ovakvom obliku upale često izostanu, potrebno je hitno liječenje jer se očigledno radi o uznapredovaloj aktivnoj upali koja uzrokuje nepovratna oštećenja parodonta.

ULOGA NASLJEĐA U RAZVOJU PARODONTITISA

Upalne bolesti parodonta, gingivitis i parodontitis, rezultat su međudjelovanja bakterija plaka i obrambenih snaga organizma. Velik dio oštećenja parodonta uzrokuje upravo obrambena reakcija organizma, a ne same bakterije. Iako i bakterije imaju određenu ulogu u izravnom oštećenju tkiva svojim toksinima i enzimima, znatno veću štetu uzrokuje vlastiti upalni i imunosni odgovor. Pritom bakterije imaju neizravnu ulogu aktiviranja i poticanja obrambene reakcije, koja u pokušaju da ih eliminira, uzrokuje oštećenja vlastitih tkiva.

Ta obrambena reakcija regulirana je složenim sustavom biokemijskih spojeva i stanica koje u njoj sudjeluju. Djelovanje tih spojeva i stanica određuje intenzitet upalne reakcije, kao i njezinu uspješnost u uklanjanju mikroorganizama te opseg oštećenja vlastitih tkiva. To djelovanje izrazito se razlikuje između pojedinih ljudi i genetski je određeno. Prema tome, intenzitet upalne reakcije potaknute bakterijama kod svakog pojedinca određen je njegovim nasljeđem. To znači da će na jednaki podražaj mikroorganizmima (primjerice isti broj i iste vrste bakterija) različiti pacijenti različito reagirati – neki će razviti tek blagu upalu ograničenu na površinska tkiva (gingivitis), dok će kod nekih doći do izrazito jake upalne reakcije koja će se brzo proširiti na dublje strukture i u njima napredovati (parodontitis). Ovo objašnjava zašto neki pacijenti unatoč lošoj oralnoj higijeni ne pate od parodontnih bolesti, dok neki s prividno dobrom higijenom razviju jaki parodontitis.

Dakle, sklonost razvoju parodontnih bolesti je genetski određena i zato se najbolje može procijeniti na temelju obiteljske anamneze. Pacijenti s izrazito teškim oblicima parodontitisa često imaju roditelje koji su također imali parodontitis. Oni su od svojih roditelja naslijedili sklop gena odgovoran za intenzivniju upalnu reakciju koja ih predisponira za razvoj parodontnih bolesti. U posljednjih nekoliko godina razvijeni su testovi kojima se može donekle odrediti reaktivnost obrambenog sustava organizma, a time i sklonost razvoju parodontitisa. Oni određuju aktivnost određenih gena i biokemijskih spojeva bitnih za regulaciju upale. Međutim, zbog velikog broja i složene interakcije svih sastavnica upalne reakcije, ovi testovi nisu osobito pouzdani i rijetko se primjenjuju u praksi. Stoga je za predviđanje sklonosti obolijevanja od parodontnih bolesti i dalje najpouzdanija obiteljska anamneza, odnosno podatak o prisutnosti i intenzitetu ovih bolesti u roditelja i srodnika. Prema tome, ljudi čiji su srodnici bolovali od parodontitisa imaju veći rizik da i sami obole te da imaju teže i agresivnije oblike od opće populacije. Ovo ukazuje na važnost prevencije parodontnih bolesti u toj rizičnoj skupini – temeljita i redovita oralna higijena te redoviti pregledi kod doktora dentalne medicine nužni su za sprečavanje i pravovremeno prepoznavanje bolesti u podložnih pojedinaca.

PARODONTNE BOLESTI I KARIJES

Postoji zanimljivo zapažanje da se parodontne bolesti i karijes rijetko pojavljuju zajedno – pacijenti izrazito skloni karijesu rijetko obole od parodontnih bolesti, i obrnuto, pacijenti s parodontnim bolestima nemaju mnogo karijesa. Ova pojava se objašnjava postojanjem dviju odvojenih skupina bakterija od kojih je jedna odgovorna za razvoj karijesa  a druga za parodontne bolesti. Te se skupine međusobno antagoniziraju, „bore za prevlast“, pa tako kod nekih pacijenata prevlada jedna skupina, a kod nekih druga. Pritom svaka skupina bakterija nastoji spriječiti razvoj one druge, u čemu i uspijeva. Stoga neki pacijenti mogu imati zube u potpunosti uništene karijesom, ali s potpuno zdravim parodontom, dok drugi mogu imati „savršeno zdrave“ zube koji se klimaju zbog opsežnih oštećenja parodonta. Ovo zapažanje, koliko god bilo zanimljivo, zasad nema važnijeg utjecaja na prevenciju, dijagnostiku i liječenje parodontnih bolesti i karijesa.

 

VN:F [1.9.20_1166]
Rating: 5.0/5 (10 votes cast)

Parodontitis, 5.0 out of 5 based on 10 ratings

Kategorija : Parodontologija Pojmovi: , , ,

Vezane Vijesti

Podijeli!