Patološke promjene i stomatološki zahvati na mliječnim zubima

Karijes mliječnih zubi nastaje na jednaki način kao i kod trajnih zubi – bakterijske kiseline demineraliziraju tvrda zubna tkiva uslijed čega dolazi do njihovog propadanja. Razvoju karijesa na mliječnim zubima doprinose i dva dodatna faktora koji su tipični za dječju dob: unos velikih količina šećera te nedostatna oralna higijena. Mliječni zubi imaju manju debljinu dentina i cakline nego trajni zubi, a uz to su im tvrda zubna tkiva slabije mineralizirana. Obzirom na postojanje uvjeta koji pogoduju razvoju kariogenih bakterija u dječjim ustima (šećeri i loša oralna higijena) te slabiju otpornost mliječnih zubi, razumljivo je da karijes ima sve uvjete za brzo napredovanje.

Zbog brzog napredovanja karijesa kroz tanki sloj cakline i dentina, u mliječnim zubima lezija relativno brzo dopire do zubne pulpe. Invazijom bakterija u pulpu javlja se pulpitis ili nekroza pulpe. Pulpitis se očituje intenzivnim bolovima i potrebno ga je hitno liječiti, a nekroza pulpe pokazuje oskudne simptome sve dok se bakterije ne prošire u područje oko vrška korijena i tamo izazovu upalu. Ovisno o prisutnim bakterijama i odgovoru imuniteta, ta upala može biti relativno blaga pri čemu je zub samo osjetljiv na žvakanje, a može biti jaka i brzog tijeka kada nastaje bolna gnojna oteklina – apsces. U svim slučajevima zahvaćenosti zubne pulpe bakterijama, potrebno je poduzeti odgovarajuće liječenje.

Liječenje karijesa mliječnih zubi provodi se slično kao i kod trajnih – uklanjanjem oštećenih tvrdih zubnih tkiva i izradom ispuna, ali se endodontsko liječenje (liječenje bolesti pulpe) ponešto razlikuje. Zubna se pulpa ne uklanja u cijelosti, već samo iz krunskog dijela zuba, a u korijenskim kanalima se ostavljaju ostaci pulpe koji se zatim tretiraju različitim lijekovima. Punjenje korijenskih kanala, koje je uobičajeni dio endodontskog liječenja trajnih zubi, također se ne provodi. Naime, cjelovit endodontski tretman je u djece teško izvediv zbog tehničke zahtjevnosti i dugotrajnosti postupka. Uz to, čišćenjem, širenjem i punjenjem kanala mliječnog zuba može se oštetiti zametak njegovog trajnog nasljednika. Stoga se upalno promijenjeno ili odumrlo pulpno tkivo ne odstranjuje iz korijenskih kanala već samo iz krunskog dijela pulpnog prostora. Ostaci pulpe u korijenskim kanalima dezinficiraju se kemijskim sredstvima i naposljetku mumificiraju posebnim pastama kako bi se spriječilo razmnožavanje bakterija i ponovna pojava upale. Mumifikacijom ostataka pulpe u korijenskim kanalima završava liječenje pulpe mliječnih zubi. Mliječni zub liječen ovim postupkom ostaje u čeljusti do vremena fiziološke izmjene. Alternativa ovom pristupu je vađenje mliječnog zuba, međutim ono nije poželjno jer se preranim gubitkom mliječnih zubi gubi prostor u zubnom nizu i povećava rizik od nastanka budućih ortodontskih anomalija. Mliječni se zubi liječe i nastoje zadržati što je duže moguće, po mogućnosti do termina fiziološkog ispadanja. U određenim slučajevima, kada liječenje pulpe unatoč svim nastojanjima ne daje rezultate, mliječni je zub ipak potrebno izvaditi.

VN:F [1.9.20_1166]
Rating: 5.0/5 (3 votes cast)

Patološke promjene i stomatološki zahvati na mliječnim zubima, 5.0 out of 5 based on 3 ratings

Kategorija : Dječja Dentalna Medicina Pojmovi: , ,

Vezane Vijesti

Podijeli!