Primjena ozona u dentalnoj medicini

Ozon je plin plave boje, karakteristična intenzivna mirisa, a u kemijskom smislu predstavlja alotropsku modifikaciju kisika – molekula ozona građena je od tri atoma kisika, za razliku od molekule kisika vrlo zastupljene u atmosferi koja je građena od dva atoma kisika. Ozon je u prirodi je zastupljen u vrlo malim količinama, a može se umjetno proizvesti u uređajima (ozon generatorima) koji različitim tehnološkim procesima dvoatomne molekule kisika iz atmosfere prevode u troatomne molekule. U takvom je obliku kisik vrlo reaktivan i sklon kemijski reagirati s mnogim organskim spojevima. Ovo svojstvo je temelj biološkog učinka ozona, ali i moguće toksičnosti u slučaju izloženosti previsokim koncentracijama. Biološki učinak ozon ostvaruje svojom reaktivnošću, tako što ulazi u kemijske reakcije s uzročnicima bolesti: bakterijama, gljivicama i virusima i uzrokuje teška biološka oštećenja koja im onemogućuju preživljavanje i razmnožavanje. U kontroliranim dozama ozon nema štetan učinak na stanice ljudskog organizma jer one posjeduju učinkovite zaštitne mehanizme koji ih štite od oksidacijskog oštećenja. Vrlo izraženo djelovanje na širok spektar mikroorganizama i selektivno djelovanje kojim se čuvaju stanice domaćina omogućuju mu primjenu u terapiji niza bolesti.

U medicini se ozon primjenjuje posljednjih stotinjak godina, prvenstveno zbog izraženog antiseptičkog učinka i poticanja tkiva na ubrzanu regeneraciju i cijeljenje. Provedena su brojna istraživanja kojima se nastoje identificirati i iskoristiti njegovi ljekoviti učinci, a oni su potvrđeni za široki spektar bolesti – od najobičnije prehlade pa sve do teških i neizlječivih bolesti poput AIDS-a. Iako pokazuje koristan učinak na cijeli niz najrazličitijih bolesti, ozon nikada nije samodostatan za izlječenje, već predstavlja suportivnu terapiju i nadopunu osnovnom liječenju. Odnedavno se ozon koristi i u dentalnoj medicini, a zanimljiv je zbog mnogostrukih korisnih učinaka i potencijalno širokog područja primjene. Neke od najvažnijih primjena ozona u dentalnoj medicini su:

Terapija karijesa

Ozon se u istraživanjima pokazao vrlo učinkovit u liječenju karijesne lezije, međutim djelotvoran je jedino ukoliko se primijeni u najranijoj fazi – dok je lezija smještena unutar cakline, odnosno prije nastanka šupljine na površini zuba i prodora lezije u dentin. Svojim jakim dezinfekcijskim učinkom ozon uništava gotovo sve mikrobne uzročnike karijesa, a dodatno djeluje na kiseline unutar zubnog karijesa tako da ih kemijski mijenja u manje štetne spojeve koji ne uzrokuju demineralizaciju zubnih tkiva. Neka istraživanja pokazuju da utječe i na zatvaranje dentinskih tubula, što osigurava manju propusnost dentina i slabiji prodor bakterija i njihovih produkata, a time i veću otpornost na karijes. U idealnoj situaciji (koja se u praksi nažalost javlja vrlo rijetko), ozonom bi bilo moguće izliječiti karijesnu leziju potpuno neinvazivno – bez uporabe „bušilica“ i odstranjivanja tvrdih zubnih tkiva. Međutim, najčešća prepreka ovoj potencijalno vrlo korisnoj primjeni ozona je činjenica da se razmjerno mali udio karijesnih lezija otkriva u najranijoj fazi – karijes u toj fazi nikada ne pokazuje simptome, vrlo je teško uočljiv vizualnim pregledom, a nije vidljiv ni na rendgenskoj snimci. Zbog izostanka simptoma pacijenti se ne javljaju doktoru dentalne medicine, a zbog relativno teške uočljivosti najranija faza karijesne lezije vrlo često ostane neprepoznata pri kliničkom pregledu. Većina karijesa se dijagnosticira u fazi kada ovaj oblik neinvazivnog liječenja više nije moguć, odnosno kada je već potrebno brušenjem ukloniti zahvaćena tvrda zubna tkiva. Stoga ozon ima ograničenu primjenu kao samostalno sredstvo za terapiju karijesa, ali može poslužiti kao korisni suplement uobičajenoj restaurativnoj terapiji – nakon konvencionalnog uklanjanja karijesne lezije brušenjem, ozon se može prije izrade ispuna aplicirati u defekt radi dezinfekcije i regeneracije preostalog zdravog dentina. Potom se uobičajenim tehnikama zub restaurira nekim od suvremenih materijala.

Endodontska terapija

primjena ozona u endodontskoj terapiji – posebnom staklenom sondom ozon se uvodi u korijenske kanale

Endodontskom se terapijom nastoji maksimalno reducirati broj mikroorganizama u korijenskom kanalu, što se postiže mehaničkim i kemijskim čišćenjem. Ozon kao vrlo jako oksidacijsko i antimikrobno sredstvo omogućava uništavanje mikroorganizama koje konvencionalnom kemijsko-mehaničkom obradom kanala nije moguće u potpunosti ukloniti. Tijekom endodontskog tretmana, ozon se posebnim aplikatorima uvodi u korijenski kanal pri čemu djeluje kao jaki dezinficijens uništavajući i najotpornije mikroorganizme. U tom smislu je ozon dobrodošla dopuna endodontskom tretmanu jer osigurava potpuniju dekontaminaciju korijenskih kanala nego konvencionalno kemijsko-mehaničko čišćenje.

Terapija parodontnih bolesti

uvođenje ozona u parodontni džep

Parodontne bolesti uzrokovane su prodorom mikroorganizama unutar potpornih struktura zuba – između zubnog korijena i alveolarne kosti. Invazija bakterija i posljedična obrambena reakcija organizma uzrokuju oštećenje potpornih struktura i rasklimavanje zuba. Liječenje parodontne bolesti uključuje što temeljitiju dekontaminaciju površine korijena nakon čega se očekuje barem djelomična regeneracija i cijeljenje. Dekontaminacija se postiže mehaničkim uklanjanjem naslaga s površine korijena u kombinaciji s primjenom različitih kemijskih sredstava. Ozon je djelotvoran kad se primjeni u kombinaciji s uobičajenom parodontološkom terapijom – nakon mehaničkog čišćenja za ispiranje se može koristiti ozonirana voda, a posebnim tankim sondama ozon se može dovesti u dubinu parodontnog džepa. Djelovanje ozona kao nadopune parodontološkoj terapiji je višestruko: antimikrobnim učinkom uništava preostale uzročnike, inhibicijom leukocita smanjuje upalnu reakciju i resorpciju kosti, a djelovanjem na vezivno tkivo pospješuje regeneraciju i ubrzava cijeljenje. Ozon je u parodontologiji djelotvoran samo kao dopuna mehaničkom (ili mehaničko-kemijskom čišćenju) i ne može se koristiti kao samostalno terapijsko sredstvo.

Terapija perimplantititisa

korištenje ozona u terapiji periimplantitisa

Periimplantitis je upalna reakcija koja se javlja oko ugrađenog zubnog implantata. Upala nastaje kao odgovor na mikroorganizme smještene uz dio implantata koji je slobodan u usnoj šupljini (uslijed nedostatne higijene), ali i kao odgovor organizma na strano tijelo. Periimplantitis uzrokuje krvarenje i postupni gubitak kosti oko implantata, a u uznapredovaloj fazi može dovesti do rasklimavanja i gubitka implantata. Terapija je složena i dugotrajna, a uključuje dekontaminaciju površine implantata i poticanje izgubljene kosti na regeneraciju. Ozon je u terapiji periimplantitisa pogodan zbog izraženog antimikrobnog učinka (uz obveznu mehaničku dekontaminaciju) te zbog povoljnog utjecaja na smirivanje upalne reakcije i poticanja tkiva na cijeljenje, odnosno ponovno učvršćivanje implantata za kost u predjelu gdje je ta veza oštećena.

Terapija rana nakon kirurških zahvata

ozon kao dezinfekcijsko sredstvo nakon oralnokirurškog zahvata

Nakon kirurškog zahvata na oralnoj sluznici zaostaje veća ili manja rana koja u periodu do cijeljenja može biti podložna razvoju bakterijske infekcije. Svaka rana (bez obzira na veličinu) predstavlja potencijalno hranilište bakterija na kojem se one mogu nastaniti i uzrokovati upalu. Infekcija se ipak relativno rijetko javlja jer imunosni sustav organizma učinkovito djeluje protiv bakterija prije nego se one akumuliraju u dovoljnom broju. Razvoj infekcije je moguć kod ljudi s oslabljenim imunosnim sustavom koji se ne može učinkovito odupirati potencijalnim uzročnicima. Primjenom ozona na ranu nakon operativnog zahvata postiže se vrlo temeljita dezinfekcija i smanjuje se vjerojatnost od postoperativnih komplikacija uzrokovanih bakterijskom infekcijom. Nadalje, ozon umiruje upalnu reakciju pa smanjuje bol i oteklinu nakon zahvata, a potiče i brže cijeljenje rane stimulirajući regeneraciju tkiva.

U terapiji sluzničnih infekcija

Bakterijske i gljivične infekcije oralne sluznice (kandidijaza, streptokokne i stafilokokne infekcije) česte su kod djece i starijih te kod osoba s oslabljenim imunosnim sustavom. Uz terapiju osnovne bolesti, oralne se manifestacije liječe lokalnom primjenom različitih antiseptičkih sredstava. Ozon može poslužiti kao djelotvorni antiseptik, primijenjen u plinovitom stanju izravno na leziju ili za ispiranje usta u obliku ozonirane vode. Uz jaki antimikrobni učinak i široki spektar djelovanja, ozon pospješuje i ubrzava cijeljenje sluzničnih lezija.

Zaključno, ozon je kao relativno novo terapijsko sredstvo pronašao vrlo raznovrsnu primjenu u mnogim granama medicine i dentalne medicine. Njegovi višestruki korisni učinci mogu se sažeto opisati kao intenzivan antimikrobni i dezinfekcijski učinak, smanjenje intenziteta upalne reakcije i poticanje tkiva na regeneraciju i cijeljenje. Ovi učinci poželjni su u većini zahvata u dentalnoj medicini, što je razlog širokih mogućnosti uporabe ozona. Iako je ozon vrlo korisno pomoćno sredstvo, ne može zamijeniti konvencionalne tehnike koje još uvijek predstavljaju standard liječenja. Iznimka je liječenje vrlo rane karijesne lezije kod kojeg može biti dostatna isključivo terapija ozonom, bez dodatnih intervencija. Ipak je ovo više iznimka nego pravilo jer se manje od 5% karijesnih lezija detektira u tako ranoj fazi.

Unatoč brojnim potvrđenim korisnim učincima, ozon je u današnjoj dentalnoj medicini relativno slabo zastupljen. Uzrok tome je relativno visoka cijena uređaja za proizvodnju ozona (koja u novije vrijeme sve više opada), ali i percepcija ozona kao „nove tehnologije“ koja je još nedovoljno istražena i čija klinička korisnost još nije dovoljno potvrđena. U budućnosti svakako možemo očekivati nastavak istraživanja i razvoja terapije ozonom te veću zastupljenost ozona u svakodnevnoj praksi.

VN:F [1.9.20_1166]
Rating: 4.3/5 (3 votes cast)

Primjena ozona u dentalnoj medicini, 4.3 out of 5 based on 3 ratings

Kategorija : Nove Tehnologije

Vezane Vijesti

Podijeli!