Promjene povezane sa starenjem 2.dio


KRONIČNI/ZAUSTAVLJENI KARIJES

Kronični karijes je česta pojava u starijih osoba. Za ovu vrstu karijesa karakteristično je znatno sporije napredovanje od akutnog karijesa koji se uobičajeno javlja u mlađoj i srednjoj životnoj dobi. Naime, kod starijih su osoba dentinski tubulusi znatno uži, a dentin je manje propustan. Stoga je prodor bakterija u dubinu dentina znatno otežan, a često može biti i zaustavljen. Tako nastaje kronični karijes – bolest tvrdog zubnog tkiva slična akutnom karijesu, ali sporijeg tijeka. Kronični karijes često napreduje toliko sporo da može prijeći u takozvani zaustavljeni karijes. To se događa kada uslijed smanjene propusnosti dentina i odlaganja dodatnih količina dentinske supstance napredovanje karijesne lezije bude potpuno

kronični karijes na zubnim vratovima

kronični karijes na zubnim vratovima

zaustavljeno. Kronični karijes se očituje kao smeđe i crne mrlje na zubu i najčešće ne pokazuje simptome. Zbog sporog napredovanja vrlo rijetko ugrožava zubnu pulpu. Liječi se na isti način kao i akutni karijes – uklanjanjem inficiranog zubnog tkiva i izradom restauracije.

OŠTEĆENJA U PREDJELU VRATA ZUBA

Oštećenja vrata zuba nastaju zajedničkim djelovanjem nekoliko različitih mehanizama. Značajnu ulogu ima pojava nazvana abfrakcija koja podrazumijeva lomljenje i ljuštenje cakline u području vrata zuba. Naime, tijekom žvačnog ciklusa na zube djeluju vrlo velike sile koje uzrokuju savijanje dentinske jezgre zuba. To savijanje je vrlo malo i nezamjetljivo, ali dovoljno da uzrokuje naprezanje sloja rigidne i krhke cakline koja prekriva elastični dentin. Caklina zbog svoje krutosti slabo podnosi ova naprezanja, što dovodi do malih pukotina u njenoj strukturi.

oštećenja vratnog dijela zubi uzrokovana abfrakcijom

oštećenja vratnog dijela zubi uzrokovana abfrakcijom

Tijekom mnogobrojnih ponavljanih žvačnih ciklusa (posebice pri žvakanju tvrde hrane i pri većim iznosima žvačnih sila) ova neznatna savijanja zuba uzrokuju postupno odlamanje komadića cakline s područja gdje je savijanje najizraženije – na zubnom vratu. Gubitak odlomljene cakline je vrlo mali, ali ponavljanjem žvačnih ciklusa tijekom dugog niza godina, nastali gubici se zbrajaju i naposljetku rezultiraju defektom cakline u području vrata zuba. Kad oštećenje progredira kroz cijelu debljinu caklinskog omotača, na zubnom vratu postane vidljiv žućkasti dentin. Tada se može javiti preosjetljivost na tople, hladne i slatke podražaje. Uz to, izloženi dentin je znatno manje tvrdoće od cakline, pa se prilikom svakodnevnog održavanja oralne higijene abradira djelovanjem abrazivnih čestica iz zubne paste. Na taj način dolazi do postupnog gubitka dentina, čime cervikalni defekt nastavlja svoj rast u dubinu. Ovi defekti nazivaju se i klinasti defekti zbog svojeg tipičnog klinastog oblika – vratni dio zuba izgleda kao da su iz njega isječeni klinasti komadići tvrdog zubnog tkiva. Klinasti oblik je rezultat karakterističnog smjera lomljenja cakline uslijed savijanja zuba, odnosno pojave abfrakcije.

defekti u području zubnih vratova uzrokovani kiselinskom erozijom

defekti u području zubnih vratova uzrokovani kiselinskom erozijom

Postoje i druga oštećenja zuba u predjelu vrata koja se izgledom razlikuju od klinastih defekata. Primjerice, defekti uzrokovani erozijom tvrdih zubnih tkiva nastaju uslijed prekomjerne konzumacije kiselih namirnica i imaju bubrežast ili ovalan oblik. Sličan oblik imaju i defekti uzrokovani pregrubim četkanjem, odnosno korištenjem pretvrde zubne četkice. Razlikovanje navedenih vrsta defekata važno je zbog prepoznavanja uzroka i njegova uklanjanja. Dok je defekte uzrokovane kiselinskom erozijom i pregrubom oralnom higijenom moguće jednostavno spriječiti uklanjanjem uzroka njihova nastanka, prevenciju klinastih defekata je teže ostvariti. U starijoj se dobi često javljaju i defekti zubnog vrata kombiniranog porijekla – caklina oslabljena djelovanjem abfrakcije dodatno se oštećuje kiselim namirnicama i grubim četkanjem. Takvi kombinirani defekti mogu biti izrazito opsežni, ali su vrlo rijetko uzrok preosjetljivosti zahvaćenog zuba. Naime, obrambenom reakcijom zuba potaknutom dugotrajnim oštećenjima odlaže se dodatna količina dentina i smanjuje propusnost dentinskih tubulusa, što znatno smanjuje osjetljivost zuba na podražaje. Stoga kod starijih ljudi mogu vrlo veliki defekti biti potpuno bezbolni i neosjetljivi, dok bi defekti istih dimenzija u mlađoj populaciji bili vrlo bolni.

Svi oblici cervikalnih oštećenja uspješno se liječe postavljanjem ispuna od suvremenih restaurativnih materijala – staklenoionomernih cemenata i kompozitnih materijala. Amalgamski materijali sve se više napuštaju u restaurativnoj dentalnoj medicini, pa tako i za sanaciju ovih defekata.

CERVIKALNI KARIJES (KARIJES VRATA ZUBA)

Kod starijih se ljudi u području vrata zuba, osim cervikalnih defekata, često javlja i cervikalni karijes. Kao i svaki drugi karijes, uzrokovan je bakterijama zubnog plaka koje proizvode kiseline odgovorne za oštećenje tvrdih zubnih tkiva. Pojava karijesa u cervikalnom području tipična je za stariju dob, a rezultat je niza promjena povezanih sa starenjem. Zubi su u većoj ili manjoj mjeri oslabljeni u cervikalnom području (djelovanjem abfrakcije, kiselih namirnica ili grubog četkanja), a smanjena količina sline koja se javlja u starijih ljudi uvjetuje slabiju remineralizacijsku sposobnost. Svi ovi čimbenici djeluju istovremeno i predisponiraju vratni dio zuba za razvoj karijesa. On nastaje uz sam rub gingive, a može obuhvaćati zub u različitom opsegu. Najčešće se nalazi s vanjske strane zuba, ali može se protezati cijelim opsegom zubnog vrata. Najčešće se radi o kroničnom karijesu koji sporo napreduje i rijetko se očituje simptomima. Lezija je smeđe ili crne boje i često se javlja na više zubi istovremeno.

Budući da je najčešće bez simptoma, pacijenti na kronični cervikalni karijes često ne obraćaju previše pozornosti. Iako je karijes zbog svoje smeđe-crne boje vrlo uočljiv, stariji ljudi toleriraju ovaj estetski nedostatak i rijetko se zbog njega javljaju doktoru dentalne medicine. Kako ovaj oblik karijesa vrlo sporo napreduje, odgađanje liječenja ne uzrokuje znatnije probleme. Ipak ga je, kao i sve oblike karijesa, potrebno liječiti i gubitak zubnog tkiva nadomjestiti restauracijom.

PROMJENE U ŽLIJEZDAMA SLINOVNICAMA

promjene na zubima uzrokovane smanjenim lučenjem sline

promjene na zubima uzrokovane smanjenim lučenjem sline

U žlijezdama slinovnicama starenjem nastaju promjene koje utječu na sastav i količinu sline. Žlijezde mogu biti zahvaćene raznim bolestima koje dovode do oštećenja njihove funkcije, ali i u odsustvu bolesti dolazi do postupnog smanjenja lučenja sline. Smanjena količina sline je posljedica normalnih involutivnih promjena koje prate starenje – slabija funkcija žlijezda slinovnica javlja se u sklopu općeg usporenja metaboličkih procesa u starijih osoba. Smanjenju količine sline dodatno doprinose razni lijekovi koje starije osobe često uzimaju. Postoji cijeli niz lijekova koji mogu imati utjecaj na lučenje sline, a stariji ljudi često zbog kroničnih bolesti istovremeno uzimaju više lijekova. Kombiniranim uzimanjem više lijekova njihov se učinak na lučenje sline pojačava i može uzrokovati znatno smanjenje količine sline u pojedinih pacijenata.

Smanjeno lučenje sline ima za posljedicu razne promjene. Subjektivni simptomi su osjećaj suhoće u ustima te otežano žvakanje i gutanje. Osjećaj suhoće može biti praćen neugodnim osjećajem pečenja sluznice, a doživljaj okusa može biti oslabljen ili promijenjen. Manja količina sline uvjetuje slabiju remineralizaciju i zaštitu od karijesa. Stoga se u starijih osoba javlja karijes vrata zuba (cervikalni karijes) koji je u mlađih osoba s normalnim lučenjem sline vrlo rijedak i neuobičajen. Karijes se može javiti i na drugim dijelovima zuba, ali je pojava cervikalnog karijesa tipična posljedica smanjenog lučenja sline.

suhi i izbrazdani jezik u pacijenta sa smanjenim lučenjem sline

suhi i izbrazdani jezik u pacijenta sa smanjenim lučenjem sline

Smanjenje izlučivanja sline može biti različitog intenziteta. Malo smanjenje je gotovo neprimjetno i nema utjecaja na pojavu karijesa te ne uzrokuje subjektivne simptome. Značajno smanjenje pak može uzrokovati veće poteškoće prilikom žvakanja, gutanja i govora praćeno pečenjem i oštećenjima sluznice te vrlo visokim rizikom od nastanka karijesa.

Izlučivanje sline se može podijeliti na nestimulirano i stimulirano. Nestimulirano lučenje označava protok sline u mirovanju. Stimulirano izlučivanje je protok sline pri žvakanju – tada dodirni, okusni i mirisni podražaji uzrokuju višestruko povećanje protoka sline koja je potrebna za vlaženje i oblikovanje zalogaja. Često se događa da je smanjeno samo nestimulirano izlučivanje sline, dok je stimulirano unutar normalnih vrijednosti. Takvim pacijentima uvelike pomaže žvakanje žvakaćih guma ili bombona bez šećera kojima se stimulira funkcija žlijezda slinovnica. U slučaju da je smanjeno i stimulirano izlučivanje, žvakaće gume i bomboni su neučinkoviti jer žlijezde nisu u stanju izlučivati dodatne količine sline. Tada pomaže korištenje preparata umjetne sline koja barem djelomično nadomješta funkciju prirodne sline i olakšava govor, žvakanje i gutanje. Uz to, umjetna slina djeluje zaštitno na sluznice i zube te ublažava ili uklanja neugodne senzacije pečenja.

VN:F [1.9.20_1166]
Rating: 3.0/5 (2 votes cast)

Promjene povezane sa starenjem 2.dio, 3.0 out of 5 based on 2 ratings

Kategorija : Starenje Pojmovi: ,

Vezane Vijesti

Podijeli!