Promjene povezane sa starenjem

Starenje je fiziološki proces u kojem se mijenja ustroj i funkcija svih organskih sustava u ljudskom tijelu. Promjene su spore i postupne, a traju tijekom cijeloga života – proces starenja počinje već u mladosti. Pojava starenja nije samo posljedica protjecanja vremena, već ukupnih napora koje ljudski organizam proživljava – promjene povezane sa starošću odražavaju „istrošenost“ organizma aktivnostima koje je obavljao tijekom života. Zbog toga se razlikuje pojam kronološke i biološke dobi – prvi predstavlja čistu fizikalnu veličinu vremena, dok drugi uzima u obzir biološke promjene koje nastupaju starenjem. Kod ljudi koji žive zdrav način života, održavaju umjerenu tjelesnu težinu, bave se fizičkom aktivnošću te imaju visoke higijenske i zdravstvene standarde, organizam je manje „istrošen“, tj. njihova biološka dob je manja od kronološke. Takvi ljudi izgledaju mlađe od drugih ljudi iste kronološke dobi. Nasuprot tome, ljudi koji su radili u teškim uvjetima, živjeli u lošim higijenskim prilikama i imali nedovoljnu zdravstvenu skrb, brže pokazuju znakove starenja i izgledaju stariji nego što doista jesu. Zbog velike raznolikosti životnih uvjeta u suvremenom društvu, postoje i velika odstupanja biološke od kronološke dobi.
PROMJENE U USNOJ ŠUPLJINI
Promjena koje kroz starenje proživljava čitav organizam nije pošteđena ni usna šupljina. Meka tkiva i zubi prolaze fiziološke promjene povezane sa starenjem, a tijekom života se dodatno javljaju i kumuliraju razne patološke promjene. Sve to dovodi do promjena u usnoj šupljini koje mogu uzrokovati poteškoće starijim osobama. Neke se od njih mogu sanirati stomatološkim liječenjem, dok se neke mogu tretirati tek djelomično ili se liječenjem samo ublažavaju simptomi.
PROMJENE NA ZUBIMA
 Trošenje zuba. Zubi se tijekom vremena postupno troše – kod starijih ljudi je sloj cakline stanjen, a njena površina može biti nepravilna ili ispucala. Istrošenost zubi najjasnije je vidljiva na sjekutićima čiji bridovi mogu biti skraćeni za nekoliko milimetara, s žućkastim prosijavanjem. Žuta boja potječe od dentina koji postupnim trošenjem cakline postaje sve vidljiviji. Kad se caklina potpuno potroši, na bridovima sjekutića može se uočiti žuto-smeđa dentinska jezgra. Iako je ogoljeli dentin kod mlađih ljudi osjetljiv na toplinske, kemijske i mehaničke podražaje, kod starijih se ljudi dentinski tubulusi zatvaraju i osjetljivost nestaje. Stoga izloženi dentin kod starijih osoba ne uzrokuje preosjetljivost. U caklini se često nalaze pukotine koje su posljedica raznih funkcijskih opterećenja kojima su zubi bili izloženi tijekom života. Pukotine su vidljive kao ravne crte uzduž zuba koje različito lome svjetlost od okolne cakline. Najčešće nastaju u ljudi s jakom žvačnom muskulaturom, koji žvači tvrdu hranu ili pak u ljudi kod kojih je zbog ortodontskih anomalijaporemećen prijenos i raspodjela sila na zube. Pojava takvih pukotina u starijoj dobi je normalna i bez simptoma, a terapija nije potreba.
 Promjena boje zubi. Starenjem zubi postaju sve tamniji. Više je uzroka promjene boje, a jedan od njih je prethodno navedeno trošenje zuba. Trošenjem se sloj cakline stanjuje pa žućkasta boja dentina postaje sve vidljivija. Osim toga, u tvrda zubna tkiva se tijekom života odlažu različiti obojeni spojevi iz hrane i pića koji doprinose tamnjenju zubi. I sam dentin doživljava strukturne promjene – odlaganjem dodatnih količina dentina koje se događa tijekom cijelog života, tubulusi postaju sve tanji, a dentin sve gušći i intenzivnije obojen. Eventualna pojava karijesa i ispuni od različitih materijala dodatno doprinose promjeni boje. Ovisno o uzroku obojenja, svjetlija nijansa zubi može se postići pjeskarenjem, izbjeljivanjem ili zamjenom starih ispuna.
 Promjena osjetljivosti zubi. Tijekom života se postupno smanjuje propusnost dentina, zbog čega slabi osjetljivost zubi na podražaje. Tako se bolne senzacije koje su se prethodno javljale uslijed različitih oštećenja zuba (primjerice, oštećenja u području vrata zuba ili ogoljeli korjenovi) postupno smanjuju, a naposljetku u potpunosti prestaju.
 „Produživanje zubi“ – povećanje kliničke krune zubi. Kliničkom krunom naziva se dio zuba koji se nalazi iznad razine gingive. Za vrijeme mladosti i u odsustvu parodontnih bolesti razina gingive se nalazi uz zubne vratove, tj. klinička kruna odgovara stvarnoj, anatomskoj kruni. Starenjem i pojavom parodontnih bolesti dolazi do povlačenja gingive od razine zubnog vrata u smjeru korijena. Parodontna bolest uzrokuje gubitak kosti i tako ubrzava povlačenje gingive, a kod starijih se ljudi „produživanje zubi“ može pojaviti i bez parodontne bolesti. Povlačenjem gingive dolazi do izlaganja dijela dio zubnih korjenova mediju usne šupljine. Kako korijenu nedostaje zaštitni omotač od cakline (korijen je prekriven tek tankim slojem cementa ispod kojeg se nalazi dentin), ovaj dio zuba postaje podložan razvoju karijesa. Uz to je osjetljiv na grubo četkanje kojim se mogu uzrokovati defekti na izloženim korijenima. Stoga je kod pojave „produživanja zubi“ potrebno provoditi temeljitu oralnu higijenu kako bi se spriječio razvoj karijesa korijena, a istovremeno izbjegavati tvrde zubne četkice i grubo četkanje kako se izloženi korjenovi ne bi oštetili.

KRONIČNI/ZAUSTAVLJENI KARIJES
Kronični karijes je česta pojava u starijih osoba. Za ovu vrstu karijesa karakteristično je znatno sporije napredovanje od akutnog karijesa koji se uobičajeno javlja u mlađoj i srednjoj životnoj dobi. Naime, kod starijih su osoba dentinski tubulusi znatno uži, a dentin je manje propustan. Stoga je prodor bakterija u dubinu dentina znatno otežan, a često može biti i zaustavljen. Tako nastaje kronični karijes – bolest tvrdog zubnog tkiva slična akutnom karijesu, ali sporijeg tijeka. Kronični karijes često napreduje toliko sporo da može prijeći u takozvani zaustavljeni karijes. To se događa kada uslijed smanjene propusnosti dentina i odlaganja dodatnih količina dentinske supstance napredovanje karijesne lezije bude potpuno

zaustavljeno. Kronični karijes se očituje kao smeđe i crne mrlje na zubu i najčešće ne pokazuje simptome. Zbog sporog napredovanja vrlo rijetko ugrožava zubnu pulpu. Liječi se na isti način kao i akutni karijes – uklanjanjem inficiranog zubnog tkiva i izradom restauracije.
OŠTEĆENJA U PREDJELU VRATA ZUBA
Oštećenja vrata zuba nastaju zajedničkim djelovanjem nekoliko različitih mehanizama. Značajnu ulogu ima pojava nazvana abfrakcija koja podrazumijeva lomljenje i ljuštenje cakline u području vrata zuba. Naime, tijekom žvačnog ciklusa na zube djeluju vrlo velike sile koje uzrokuju savijanje dentinske jezgre zuba. To savijanje je vrlo malo i nezamjetljivo, ali dovoljno da uzrokuje naprezanje sloja rigidne i krhke cakline koja prekriva elastični dentin. Caklina zbog svoje krutosti slabo podnosi ova naprezanja, što dovodi do malih pukotina u njenoj strukturi.

Tijekom mnogobrojnih ponavljanih žvačnih ciklusa (posebice pri žvakanju tvrde hrane i pri većim iznosima žvačnih sila) ova neznatna savijanja zuba uzrokuju postupno odlamanje komadića cakline s područja gdje je savijanje najizraženije – na zubnom vratu. Gubitak odlomljene cakline je vrlo mali, ali ponavljanjem žvačnih ciklusa tijekom dugog niza godina, nastali gubici se zbrajaju i naposljetku rezultiraju defektom cakline u području vrata zuba. Kad oštećenje progredira kroz cijelu debljinu caklinskog omotača, na zubnom vratu postane vidljiv žućkasti dentin. Tada se može javiti preosjetljivost na tople, hladne i slatke podražaje. Uz to, izloženi dentin je znatno manje tvrdoće od cakline, pa se prilikom svakodnevnog održavanja oralne higijene abradira djelovanjem abrazivnih čestica iz zubne paste. Na taj način dolazi do postupnog gubitka dentina, čime cervikalni defekt nastavlja svoj rast u dubinu. Ovi defekti nazivaju se i klinasti defekti zbog svojeg tipičnog klinastog oblika – vratni dio zuba izgleda kao da su iz njega isječeni klinasti komadići tvrdog zubnog tkiva. Klinasti oblik je rezultat karakterističnog smjera lomljenja cakline uslijed savijanja zuba, odnosno pojave abfrakcije.

Postoje i druga oštećenja zuba u predjelu vrata koja se izgledom razlikuju od klinastih defekata. Primjerice, defekti uzrokovani erozijom tvrdih zubnih tkiva nastaju uslijed prekomjerne konzumacije kiselih namirnica i imaju bubrežast ili ovalan oblik. Sličan oblik imaju i defekti uzrokovani pregrubim četkanjem, odnosno korištenjem pretvrde zubne četkice. Razlikovanje navedenih vrsta defekata važno je zbog prepoznavanja uzroka i njegova uklanjanja. Dok je defekte uzrokovane kiselinskom erozijom i pregrubom oralnom higijenom moguće jednostavno spriječiti uklanjanjem uzroka njihova nastanka, prevenciju klinastih defekata je teže ostvariti. U starijoj se dobi često javljaju i defekti zubnog vrata kombiniranog porijekla – caklina oslabljena djelovanjem abfrakcije dodatno se oštećuje kiselim namirnicama i grubim četkanjem. Takvi kombinirani defekti mogu biti izrazito opsežni, ali su vrlo rijetko uzrok preosjetljivosti zahvaćenog zuba. Naime, obrambenom reakcijom zuba potaknutom dugotrajnim oštećenjima odlaže se dodatna količina dentina i smanjuje propusnost dentinskih tubulusa, što znatno smanjuje osjetljivost zuba na podražaje. Stoga kod starijih ljudi mogu vrlo veliki defekti biti potpuno bezbolni i neosjetljivi, dok bi defekti istih dimenzija u mlađoj populaciji bili vrlo bolni.
Svi oblici cervikalnih oštećenja uspješno se liječe postavljanjem ispuna od suvremenih restaurativnih materijala – staklenoionomernih cemenata i kompozitnih materijala. Amalgamski materijali sve se više napuštaju u restaurativnoj dentalnoj medicini, pa tako i za sanaciju ovih defekata.
CERVIKALNI KARIJES (KARIJES VRATA ZUBA)
Kod starijih se ljudi u području vrata zuba, osim cervikalnih defekata, često javlja i cervikalni karijes. Kao i svaki drugi karijes, uzrokovan je bakterijama zubnog plaka koje proizvode kiseline odgovorne za oštećenje tvrdih zubnih tkiva. Pojava karijesa u cervikalnom području tipična je za stariju dob, a rezultat je niza promjena povezanih sa starenjem. Zubi su u većoj ili manjoj mjeri oslabljeni u cervikalnom području (djelovanjem abfrakcije, kiselih namirnica ili grubog četkanja), a smanjena količina sline koja se javlja u starijih ljudi uvjetuje slabiju remineralizacijsku sposobnost. Svi ovi čimbenici djeluju istovremeno i predisponiraju vratni dio zuba za razvoj karijesa. On nastaje uz sam rub gingive, a može obuhvaćati zub u različitom opsegu. Najčešće se nalazi s vanjske strane zuba, ali može se protezati cijelim opsegom zubnog vrata. Najčešće se radi o kroničnom karijesu koji sporo napreduje i rijetko se očituje simptomima. Lezija je smeđe ili crne boje i često se javlja na više zubi istovremeno.
Budući da je najčešće bez simptoma, pacijenti na kronični cervikalni karijes često ne obraćaju previše pozornosti. Iako je karijes zbog svoje smeđe-crne boje vrlo uočljiv, stariji ljudi toleriraju ovaj estetski nedostatak i rijetko se zbog njega javljaju doktoru dentalne medicine. Kako ovaj oblik karijesa vrlo sporo napreduje, odgađanje liječenja ne uzrokuje znatnije probleme. Ipak ga je, kao i sve oblike karijesa, potrebno liječiti i gubitak zubnog tkiva nadomjestiti restauracijom.
PROMJENE U ŽLIJEZDAMA SLINOVNICAMA

U žlijezdama slinovnicama starenjem nastaju promjene koje utječu na sastav i količinu sline. Žlijezde mogu biti zahvaćene raznim bolestima koje dovode do oštećenja njihove funkcije, ali i u odsustvu bolesti dolazi do postupnog smanjenja lučenja sline. Smanjena količina sline je posljedica normalnih involutivnih promjena koje prate starenje – slabija funkcija žlijezda slinovnica javlja se u sklopu općeg usporenja metaboličkih procesa u starijih osoba. Smanjenju količine sline dodatno doprinose razni lijekovi koje starije osobe često uzimaju. Postoji cijeli niz lijekova koji mogu imati utjecaj na lučenje sline, a stariji ljudi često zbog kroničnih bolesti istovremeno uzimaju više lijekova. Kombiniranim uzimanjem više lijekova njihov se učinak na lučenje sline pojačava i može uzrokovati znatno smanjenje količine sline u pojedinih pacijenata.
Smanjeno lučenje sline ima za posljedicu razne promjene. Subjektivni simptomi su osjećaj suhoće u ustima te otežano žvakanje i gutanje. Osjećaj suhoće može biti praćen neugodnim osjećajem pečenja sluznice, a doživljaj okusa može biti oslabljen ili promijenjen. Manja količina sline uvjetuje slabiju remineralizaciju i zaštitu od karijesa. Stoga se u starijih osoba javlja karijes vrata zuba (cervikalni karijes) koji je u mlađih osoba s normalnim lučenjem sline vrlo rijedak i neuobičajen. Karijes se može javiti i na drugim dijelovima zuba, ali je pojava cervikalnog karijesa tipična posljedica smanjenog lučenja sline.

Smanjenje izlučivanja sline može biti različitog intenziteta. Malo smanjenje je gotovo neprimjetno i nema utjecaja na pojavu karijesa te ne uzrokuje subjektivne simptome. Značajno smanjenje pak može uzrokovati veće poteškoće prilikom žvakanja, gutanja i govora praćeno pečenjem i oštećenjima sluznice te vrlo visokim rizikom od nastanka karijesa.
Izlučivanje sline se može podijeliti na nestimulirano i stimulirano. Nestimulirano lučenje označava protok sline u mirovanju. Stimulirano izlučivanje je protok sline pri žvakanju – tada dodirni, okusni i mirisni podražaji uzrokuju višestruko povećanje protoka sline koja je potrebna za vlaženje i oblikovanje zalogaja. Često se događa da je smanjeno samo nestimulirano izlučivanje sline, dok je stimulirano unutar normalnih vrijednosti. Takvim pacijentima uvelike pomaže žvakanje žvakaćih guma ili bombona bez šećera kojima se stimulira funkcija žlijezda slinovnica. U slučaju da je smanjeno i stimulirano izlučivanje, žvakaće gume i bomboni su neučinkoviti jer žlijezde nisu u stanju izlučivati dodatne količine sline. Tada pomaže korištenje preparata umjetne sline koja barem djelomično nadomješta funkciju prirodne sline i olakšava govor, žvakanje i gutanje. Uz to, umjetna slina djeluje zaštitno na sluznice i zube te ublažava ili uklanja neugodne senzacije pečenja.