Traume potpornih tkiva zuba

Izravan ili neizravan udarac u zub može oštetiti i njegova potporna tkiva. Ovisno o intenzitetu sile koja ih je uzrokovala, traume se razlikuju od vrlo blagih koje se jednostavno liječe, sve do teških koje ugrožavaju opstanak zahvaćenog zuba. Traume potpornih tkiva zuba, poredane prema intenzitetu oštećenja, dijele se ovako:

KONTUZIJA (POTRES) ZUBA

To je slabo oštećenje parodonta koje nastaje djelovanjem blage sile. Zub nije pomaknut sa svojeg mjesta, nema vidljivog krvarenja, a prisutna je tek blaga osjetljivost na zagriz. Terapija obično nije potrebna, a parodont se oporavlja unutar nekoliko dana. Treba izbjegavati žvakanje na zahvaćeni zub, a u slučaju jače izražene boli može se zub imobilizirati postavljanjem udlage.

SUBLUKSACIJA ZUBA

Nastaje djelovanjem sile koja je dovoljno jaka da prekine neka od parodontnih vlakana zaduženih za učvršćivanje zuba u koštanoj čašici (alveoli). Preostala neoštećena vlakna zadržavaju zub na njegovom mjestu, tako da pomaka s uobičajenog položaja nema. Prisutna je povećana pomičnost zuba koja može biti izražena u različitom stupnju – od blage do izražene klimavosti. Zbog oštećenja parodontnih krvnih žila, oko ruba zubne krune može nastupiti blago krvarenje. Bol se javlja pri pritisku i pomicanju zuba. Terapija se provodi postavljanjem imobilizacijske udlage na 7 dana. Udlaga se najčešće izrađuje od tanke žice koja je kompozitnim materijalom „zalijepljena“ na zahvaćeni zub i nekoliko susjednih zubi. Pomoću nje se zub fiksira na svojem mjestu i sprječava se pomicanje koje bi uzrokovalo bol i otežalo cijeljenje. U slučaju blage subluksacije može biti dovoljno izbjegavanje žvakanja na zahvaćeni zub, tako da terapija udlagom nije ni potrebna.

LUKSACIJA ZUBA

lateralna luksacija - zub je pomaknut u stranu, a prisutan je i lom alveole

lateralna luksacija – zub je pomaknut u stranu, a prisutan je i lom alveole

Djelovanjem još jače sile dolazi do opsežnijeg oštećenja parodontnih vlakana i zub biva pomaknut sa svojeg uobičajenog mjesta. Ovisno o smjeru djelovanja sile, zub može biti pomaknut u stranu (lateralna luksacija), djelomično istisnut iz koštane čašice zbog čega izgleda kao da je previše izrastao (ekstruzijska luksacija) ili pak utisnut u koštanu čašicu pri čemu izgleda kao da nije dovoljno izrastao (intruzijska luksacija). U svim slučajevima postoji jače oštećenje parodontnog ligamenta koje se očituje krvarenjem oko krune zuba, a prisutna je i bolnost na pritisak i pomicanje zuba. Međutim, zub ne mora uvijek biti pomičan – ako je pri ozljedi zub utisnut u kost (kao pri intruzijskoj i nekim lateralnim luksacijama), tada ga okolna kost učvršćuje i ne dopušta pomicanje. U tom slučaju klimavost nije uočljiva, iako je pomak zuba s njegovog uobičajenog mjesta očit, a  trauma parodonta prilično velika. S druge strane, pri ekstruzijskoj luksaciji zub je pomaknut prema van iz svoje koštane čašice, pa je pomičnost jasno izražena. Terapija luksacije sastoji se od repozicije i imobilizacije zuba. Repozicija podrazumijeva vraćanje pomaknutog zuba na njegovo prvotno mjesto, nakon čega se postavlja imobilizacijska udlaga. Udlaga se nosi najčešće između 7-14 dana, a vrijeme nošenja se određuje prema težini ozljede. Po završetku nošenja udlage, parodontni ligament se skoro u potpunosti regenerira, a pomičnost i bol na pritisak nestaju. Tijekom nekoliko mjeseci nakon terapije potrebno je ispitivati vitalitet pulpe. Naime, trauma pri kojoj dolazi do značajnijeg pomaka zuba, može oštetiti krvne žile koje ulaze u zub kroz otvor na vršku korijena. Oštećenjem tih žila prekida se opskrba pulpe krvlju, što dovodi do njezinog odumiranja. U slučajevima većeg pomaka zuba dolazi do jačeg oštećenja krvnih žila pa je i odumiranje pulpe vjerojatnije. Znakovi odumiranja često nisu zamjetljivi neposredno nakon traume, već se mogu javiti s odgodom od nekoliko mjeseci. Stoga je potrebno redovito ispitivati vitalnost pulpe te provesti endodontski tretman u slučaju da se ustanovi njezino odumiranje.

AVULZIJA (IZBIJANJE) ZUBA

Izbijanje zuba je najteža ozljeda potpornog aparata koja nastaje djelovanjem vrlo jake sile. Zub je u potpunosti izbijen iz koštane čašice, a prisutno je izraženo krvarenje. Ozljeda izgleda mnogo dramatičnije nego što doista jest – krv se miješa sa silnom pa krvarenje izgleda znatno obilnije, a popratne ozljede mekih tkiva i krvarenja iz njih odaju dojam „teške ozljede“. Budući da je najčešća kod djece, često uzrokuje paniku kod ozlijeđenog, ali i kod osoba koje se zateknu na mjestu nesreće. Unatoč dramatičnoj slici, ne radi se o osobito teškoj ozlijedi, a pravovremenom intervencijom moguće je „spasiti“ izbijeni zub. Najvažnije je izbijeni zub sačuvati u prikladnom mediju i u što kraćem se roku javiti doktoru dentalne medicine koji će provesti daljnji postupak liječenja. Ovisno o okolnostima na mjestu nesreće i dostupnim sredstvima, zub se može pohraniti u različite medije:

avulzija - zub je izbijen iz alveole

avulzija – zub je izbijen iz alveole

a) ZUBNA ALVEOLA – zub ima najbolje izglede za opstanak ako ga se neposredno nakon izbijanja vrati u njegovu koštanu čašicu. Zub mora biti čist (ne smije biti kontaminiran zemljom, prašinom ili drugim nečistoćama), a alveola ne smije biti oštećena. Zub treba kratkotrajno isprati pod mlazom hladne vode i bez pritiska ga vratiti u krvavu alveolu. Preko zuba se postavlja smotuljak maramice ili gaze u koji unesrećeni lagano zagrize i pridržava zub na mjestu do dolaska u ambulantu. Iako je ovo najbolji način čuvanja izbijenog zuba, upravo se taj najrjeđe primjenjuje. Zbog straha i dramatičnog izgleda ozljede, unesrećeni i druge osobe na mjestu nesreće izbjegavaju manipulaciju po mjestu ozljede i vraćanje zuba u alveolu.

b) SLINA – čuvanje zuba u vlastitoj slini također je dobro rješenje do dolaska u ambulantu. Zub se može čuvati u čaši ispunjenom slinom, a još je jednostavnije čuvati zub u usnoj šupljini. Izbijeni zub se postavi u prostor predvorja usne šupljine (između usnica i zubi) i usnicama pridržava na mjestu. Pritom u ustima ne smije biti prisutan strani materijal i nečistoće, niti značajnije krvarenje. Nedostatak ovakvog pristupa je opasnost od aspiracije (udisanja) zuba što može izazvati gušenje. Stoga je važno da unesrećeni bude smiren i pribran tijekom čuvanja zuba u ustima. Ovo često nije slučaj kod djece, a upravo su ona najčešće podložna izbijanju zuba. Stoga se čuvanje zuba u slini također rijetko primjenjuje.

c) MLIJEKO – izuzetno prikladan medij za čuvanje zuba koji je relativno lako dostupan. Zbog jednostavnosti primjene i dostupnosti, upravo je mlijeko medij izbora za čuvanje traumatski izbijenog zuba. Zub je potrebno nakratko isprati od nečistoća mlazom hladne vode i držati ga u mlijeku do javljanja u ambulantu. Površina korijena se pritom ne smije strugati niti ispirati alkoholom ili nekim drugim dezinficirajućim sredstvom.

Ostali mediji (obična voda, alkohol, suha maramica) nisu pogodni za čuvanje izbijenog zuba, a upravo se oni najčešće koriste. Naime, za uspjeh replantacije važne su stanice parodontnog ligamenta na površini izbijenog zuba. Te stanice moraju u što većem broju preživjeti vrijeme tijekom kojeg je zub izvan svoje alveole. Najbolje izglede za preživljenje imaju ako se zub odmah po izbijanju vrati u svoje prirodno okruženje – zubnu alveolu. Čuvanje u slini ili mlijeku je dobra alternativa, a ostale medije treba izbjegavati jer oštećuju stanice parodontnog ligamenta i smanjuju uspješnost replantacije. Nažalost, upravo se ta sredstva najčešće koriste jer su lako dostupna na mjestu nesreće, pa se osobama koje pružaju prvu pomoć čine kao očiti izbor.

Osim medija u kojem se čuva zub, za uspjeh replantacije važno je i vrijeme koje je zub proveo izvan alveole. Dužim stajanjem izvan alveole odumiru stanice parodontnog ligamenta i replantacija ima manje izglede za uspjeh. Čuvanjem u prikladnom mediju te se stanice mogu određeno vrijeme održati živima i neoštećenima. Držanjem zuba u mlijeku osigurava se vrijeme preživljenja od oko 6 sati. To vrijeme je najčešće dovoljno za javljanje doktoru dentalne medicine i provedbu replantacije. Postoje i profesionalni mediji za čuvanje zuba u kojima se zub može čuvati više dana, međutim oni su rijetko dostupni na mjestu nesreće. U budućnosti bi trebali biti dostupni na mjestima gdje se očekuje povećani rizik od izbijanja zuba (škole, vrtići, sportski tereni).

Terapija avulzije zuba je replantacija zuba. Nakon javljanja u ambulantu, doktor dentalne medicine u što kraćem roku vraća zub u prethodno očišćenu i pripremljenu alveolu. Zub se fiksira udlagom koja se nosi oko 14 dana. Budući da su izbijenom zubu prekinute žile koje opskrbljuju pulpu, ona odumire pa je potreban endodontski zahvat. On se izvodi nakon što se zub stabilizira u alveoli, najčešće nakon 14 dana, tj. neposredno prije skidanja udlage. Prognoza replantiranog zuba izrazito je ovisna o vremenu koje je zub proveo izvan alveole i mediju u kojem je čuvan. Stoga je za opstanak zuba važno pravovremeno reagirati i u što kraćem roku nakon nesreće se javiti doktoru dentalne medicine. Ukoliko je zub predugo bio izvan alveole ili je čuvan u neprikladnom mediju, odustaje se od replantacije. Naime, takvom zubu su odumrle stanice na površini korijena zbog čega ne bi bilo moguće srastanje s parodontnim vlaknima. Takav zub ne bi obnovio parodontni ligament već bi srastao s kosti i nastupila bi resorpcija njegova korijena, zbog čega bi došlo do gubitka zuba.

VN:F [1.9.20_1166]
Rating: 4.3/5 (6 votes cast)

Traume potpornih tkiva zuba, 4.3 out of 5 based on 6 ratings

Kategorija : Traume Zuba i Potpornih Tkiva

Vezane Vijesti

Podijeli!