Uloga prehrane u nastanku i razvoju karijesa

Prehrana je bitan čimbenik koji određuje rizik od nastanka karijesa kao i brzinu napredovanja već nastalog karijesa. Bakterije koje uzrokuju karijes za preživljavanje i razmnožavanje trebaju dovoljne količine šećera. Stoga je prehrana namirnicama bogatim šećerom ključna za karijesnu aktivnost – unos većih količina šećera omogućava veću aktivnost bakterija i proizvodnju većih količina kiseline te intenzivniju demineralizaciju i brže napredovanje karijesa. Nastanku karijesa prije svega pogoduju slatke namirnice koje sadržavaju jednostavne šećere, ali i svi ostali složeni ugljikohidrati mogu uzrokovati karijes. Većina složenih ugljikohidrata je ljepljiva i dugo se zadržava na površinama zuba, a posebice u prostorima između zuba. Šečer
Tamo se djelovanjem enzima iz sline razlažu na jednostavnije šećere kojima se mogu hraniti kariogene bakterije. Razumljivo je da su ugljikohidrati sastavni dio svakodnevne uravnotežene prehrane i da njihov unos nije moguće izbjeći, a za smanjenje rizika od karijesa preporučljivo je da budu što kraće prisutni na površini zuba, što je moguće postići redovitom oralnom higijenom, posebice nakon slatkih obroka.

Vrijeme kao važan čimbenik za nastanak karijesa

Zubni karijes ne nastaje odjednom, za njegov razvoj potrebno je određeno vrijeme. Normalno je da se između pojedinih četkanja na zubima stvara zubni plak, nastaju kiseline i demineralizira površina zuba. Učinkovitim četkanjem odstranit će se najveći dio zubnog plaka, a izgubljeni minerali nadomjestit će se mineralima iz sline i zubna površina neće biti oštećena. Kod redovitog i učinkovitog provođenja oralne higijene ovakav ciklus nastajanja i uklanjanja plaka ponavljat će se više puta dnevno – poslije svakog četkanja. U slučaju neredovite ili nedovoljno temeljite oralne higijene, bakterije će imati više vremena da stvore deblji sloj zubnog plaka, proizvode više kiseline i uzrokuju jaču demineralizaciju. Ako stupanj demineralizacije postane veći od sposobnosti sline za remineralizaciju, dio izgubljenih minerala iz cakline neće se moći nadomjestiti i u caklini će ostati njihov manjak. Ovaj manjak je izuzetno mali i ne ugrožava neposredno zub niti znači razvoj karijesa. Međutim, ako se ovakva situacija često ponavlja, tj. ako je demineralizacija učestalo jača od sposobnosti remineralizacije, ovakvi mali gubitci se zbrajaju i to u konačnici dovodi do karijesa. Dakle, za nastanak karijesa je potrebno je ponavljanje vremenskih intervala u kojima bakterije imaju priliku pojačano rasti i proizvoditi dovoljne količine kiseline što će omogućiti da demineralizacija nadjača remineralizaciju. To je često posljedica nedostatne oralne higijene u kombinaciji s učestalim unošenjem slatkih namirnica, pri čemu su bakterije stalno aktivne u proizvodnji kiseline, a istovremeno izostaju periodi slabije aktivnosti tijekom kojih bi trebalo doći do remineralizacije.

VN:F [1.9.20_1166]
Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
Kategorija : Dentalna Patologija

Vezane Vijesti

Podijeli!