Uloga rasta i razvoja u nastanku ortodontskih anomalija

Tijekom djetinjstva, puberteta i adolescencije odvijaju se periodi ubrzanog rasta i sazrijevanja. Pritom ne rastu svi dijelovi tijela jednakom brzinom – u pojedinim razdobljima neki rastu brže od ostalih, pa dosegnu nerazmjerno veće dimenzije u odnosu na dijelove koji rastu sporije. Stoga  se tijekom perioda brzog rasta (koji je najočitiji u pubertetu) javljaju razne disproporcije tjelesnih dimenzija, od kojih je većina prolazna i završetkom puberteta nestaju.

Nagle promjene oblika i veličine koje se tijekom rasta događaju u čeljusnim kostima mogu utjecati na postavu zubi. Tijekom ranog rasta i razvoja gornja čeljust raste brže od donje pa su donji zubi pomaknuti više „straga“ u odnosu na gornje. Kasnije gornja čeljust usporava svoj rast pa ju donja dostiže i u većini slučajeva se postavlja u normalni odnos. Ako se ne postigne normalni odnos, po završetku rasta donja čeljust može biti pomaknuta prema naprijed u odnosu na gornju (progenija) ili može ostati pomaknuta straga (prognatija). Ove anomalije su velikim dijelom nasljedne, ali barem djelomično mogu biti pospješene i čimbenicima okoliša.

U razdoblju mješovite denticije (6-12 godina života) događa se zamjena mliječnih zubi trajnima. Istovremeno sa zamjenom odvija se i rast čeljusnih kosti čije dimenzije moraju osigurati dovoljno prostora za smještaj trajnih zubi. Već u mliječnoj denticiji postoje prostori „predviđeni“ za smještaj trajnih zubi koji su nešto veći u odnosu na mliječne – stoga su između mliječnih zubi redovito prisutni razmaci (dijasteme). U slučaju da je prostor za smještaj trajnih zubi nedostatan, a čeljusna kost ne raste dovoljnom brzinom, trajni zubi neće moći niknuti na svojem normalnom položaju. Nicanjem zubi u prostor koji ne odgovara njihovim dimenzijama nastaje anomalija nazvana zbijenost. Ako je prisutan veći nedostatak prostora, zubi mogu niknuti potpuno izvan zubnog luka na većoj ili manjoj udaljenosti od svoje normalne pozicije. Pri znatnom nedostatku prostora i izraženoj zbijenosti, pojedinom zubu može biti zapriječen put nicanja pa on ostaje retiniran u kosti. Takvi zubi ne niknu u usnu šupljinu, a na njihovo postojanje upućuje rendgenska snimka.

ULOGA NASLIJEĐA U RAZVOJU ORTODONTSKIH ANOMALIJA

Iako utjecaj naslijeđa nije u potpunosti istražen za većinu anomalija, smatra se da je vrlo važan za njihovo pojavljivanje. To znači da će pacijenti čiji roditelji imaju neku od anomalija imati veću vjerojatnost da i sami razviju sličnu anomaliju. Budući da su tjelesne proporcije djeteta određene naslijeđem od roditelja, razumljivo je da se na sličan način nasljeđuju i karakteristike koje utječu na položaj čeljusti i zubi. Primjerice, kod djeteta koje na temelju svojeg genetskog materijala razvije male čeljusti i nerazmjerno velike zube, vjerojatno će se pojaviti zbijenost. Slično tome, nasljeđivanjem obrasca rasta kojim donja čeljust izraste znatno veća od gornje, nastat će progenija. Upravo je za progenijske anomalije ustanovljena najsnažnija uloga naslijeđa – progenija se često pojavljuje u mnogih članove iste obitelji. Poznati povijesni primjer je pojava progenije u obitelji Habsburgovaca, što je čak dovelo do nastanka termina „habsburška čeljust“ za izbočenost donje čeljusti karakterističnu za progeniju. Ostale anomalije nemaju toliko snažno izraženu ulogu nasljeđa, ali ona je svakako prisutna i bitan je uzročni čimbenik.

ULOGA PRERANOG GUBITKA MLIJEČNIH ZUBI U RAZVOJU ORTODONTSKIH ANOMALIJA

labijalno položeni gornji očnjaci zbog preranog gubitka mliječnih zubi

labijalno položeni gornji očnjaci zbog preranog gubitka mliječnih zubi

Mliječni zubi su tijekom ranog djetinjstva osobito podložni razvoju karijesa koji brzo dovodi do opsežnih oštećenja i njihovog preranog gubitka. Uz nepravilnu prehranu bogatu šećerima, mala djeca uglavnom nedovoljno održavaju oralnu higijenu, što povećava rizik od karijesa na mliječnim zubima. Često nailazimo na mišljenje roditelja da „ti zubi nisu bitni jer će i tako uskoro biti zamijenjeni trajnima“. Takav stav je pogrešan – mliječni zubi (posebice stražnji) izuzetno su važni za normalno nicanje trajnih zubi i njihov pravilan smještaj u zubne lukove. Naime, mliječni očnjaci i kutnjaci služe kao čuvari mjesta za trajne zube kojima će biti zamijenjeni. Gubitkom stražnjeg mliječnog zuba smanjuje se prostor za trajnog nasljednika, što  u konačnici rezultira njegovim nicanjem izvan zubnog luka.

Smanjenje prostora zbog gubitka mliječnog zuba uzrokovano je karakterističnim redoslijedom nicanja zubi. Izmjena zubi počinje nicanjem prvog trajnog kutnjaka u šestoj godini života, a potom niknu trajni sjekutići. Nakon nicanja trajnih sjekutića slijedi izmjena stražnjih zubi koja se u gornjoj i donjoj čeljusti razlikuje redoslijedom. U gornjoj čeljusti prvo niknu pretkutnjaci, a potom očnjak, dok u donjoj čeljusti prvo nikne očnjak, a potom prvi i drugi pretkutnjak. Za vrijeme nicanja ovih zubi trajni kutnjak je prisutan u ustima i ima tendenciju pomicanja prema naprijed u zubnom luku. U slučaju gubitka stražnjeg mliječnog zuba stvara se slobodan prostor u koji će se pomicati trajni prvi kutnjak, smanjujući time prostor za nicanje sljedećeg trajnog zuba. Kada dođe vrijeme za nicanje trajnog nasljednika, on ne niče na svojem normalnom mjestu, već malo pomaknut prema naprijed. U takvoj situaciji svi zubi niču pomaknuti prema naprijed, pa za zub koji niče posljednji najčešće ne ostaje dovoljno mjesta. Stoga on ne može niknuti u zubni luk, već s određenim pomakom izvan njega. Kako u gornjoj čeljusti posljednji niče očnjak, on se zbog nedostatka prostora postavlja s vanjske (labijalne) strane zubnog luka. U donjoj čeljusti zadnji niče drugi pretkutnjak, a on se najčešće postavlja jezično prema svojoj normalnoj poziciju u zubnom luku. Takvi pomaci očnjaka i drugog pretkutnjaka izvan zubnog luka tipični su za nedostatak prostora nastao uslijed preranog gubitka mliječnih zubi.

Zbog uloge stražnjih mliječnih zubi kao čuvara prostora, važno ih je očuvati sve do nicanja njihovih trajnih nasljednika. Vađenje ovih zubi se izbjegava čak i kad su jako uništeni karijesom. Ako se zubi moraju izvaditi ranije, gubitak prostora može se spriječiti izradom tzv. držača mjesta. To su jednostavne naprave koje se podupiru na preostale zube, sprečavajući tako pomak prvog kutnjaka u slobodan prostor.

VN:F [1.9.20_1166]
Rating: 4.5/5 (11 votes cast)

Uloga rasta i razvoja u nastanku ortodontskih anomalija, 4.5 out of 5 based on 11 ratings

Kategorija : Ortodoncija Pojmovi: ,

Vezane Vijesti

Podijeli!